Da sjećanje ne izblijedi - "Život leti kapetane"
... s Indexa prenosimo - Život leti kapetane
Bio je samo jedan jedini. Momčad sam za sebe. Na početku se nitko nije usudio priznati koliko daleko je Dražen uistinu spreman otići. A Šibenik vam je sredina koja najteže priznaje kvalitetu momcima koji su iz nje potekli. Oni koji su ga poznavali znaju na koji se način tvrdoglavost i upornost transformiraju u vječno liderstvo. 
Dražen je šibensku košarku za samo pet godina doveo do vrha. Počelo je kad je imao samo 15 ljeta. Na Baldekin je tada stigao Zoran Slavinić, a Dražen je dobio svoju prvotimsku priliku. Nakon što je 1977. ušao u igru, ona je postala njegov život. Trening Draženu nikad nije bio dovoljan. Noću bi se budio, te bi potpuno sam odlazio u dvoranu. Šutirao bi do iznemoglosti. Kadeti Šibenika pod njegovim su vodstvom 1980. godine postali prvaci Hrvatske na prvenstvu održanom u Zadru.
Već tada je imao bronačnu medalju s juniorskog prvenstva Balkana. 1982. Slavnića je zamijenio Srećko Jarić, ali Dražena već tada nitko nije mogao zamijeniti. 21. lipnja iste godine debitirao je za A reprezentaciju u prijateljskoj utakmici protiv Italije. 1983. bila je crna godina za šibenske momke. Majstorica s Bosnom donijela je Šibenki pehar i medalje. Nakon što je Dražen pogodio oba slobodna bacanja za pobjedu 83:82, utakmica je dan kasnije poništena, te je Šibenki oduzet naslov.
Ilija Matijević bilo je ime koje sam zapamtila prije negoli sam ga znala napisati. Sudac je bio kažnjen, no nova majstorica u Novom Sadu nije u Šibenik vratila zasluženi i nikad prežaljeni naslov. Uslijedilo je nekoliko, prema Draženu, neuspješnih godina, te se on 1983. odlučuje na odlazak u vojsku. Već tada znao je da se nikad neće vratiti u Šibenik. Praćen budnim okom brata Ace, majke Biserke, ali i Mirka Novosela, Dražen je svoju karijeru nastavio graditi na parketu dvorane koja danas nosi njegovo ime. 
Prvi priznati naslov prvaka, osvojen Kup u Osijeku, te na kraju pobjeda nad Realom u bitci za naslov prvaka Europe. I sve to u samo godinu dana. 1986. Dražen je Ciboni donio i drugi naslov prvaka Europe. Pao je Žalgiris iz Kaunasa. No, te godine Zadar usred Zagreba "mravima" odnosi naslov prvaka države. Dražen je utjehu pronašao u brončanoj medalji sa svjetskog prvenstva u Madridu. 1987. Cibonu niti Draženovih 48 poena u polufinalu play-offa nije dovelo korak dalje. Te je godine slavio beogradski Partizan.
- 1988. godina i srebrena medalja s OI u Seoulu. Iste godine u novinama se moglo pročitati kako je kraljevski klub dobio svog kralja. 1989. bila je prva i posljednja Draženova sezona u Real Madridu. No, Europa je, kao nekad Šibenik, postala premala. Visine su ga sve više privlačile i bilo je samo pitanje trenutka.
Portland Trail Blazersi konačno su ga odveli u Ameriku. Od Europe se dostojno oprostio; zlatom na EP-u u Domu sportova. U NBA ligi dočekala ga je klupa. Ameri jednostavno nisu imali razumijevanja.
- 1990. godine u Buenos Airesu uzeo je zlatnu medalju i naslov prvaka svijeta. Godinu nakon odlazi u New Yersey, a 1992. bila je najbolja njegova godina u dalekoj Americi. Dobio je priliku i to je bilo sasvim dovoljno da se vine u visine kojima je oduvijek težio. Ista godina donijela je Hrvatskoj finale Olimpijskih igara u Barceloni. Kako smo već spominjali, poraz od Dream Teama bio je naša najveća pobjeda.
- 1993. je bila posljednja Draženova sezona u New Yerseyu, a tri trice Slovenicima u Wroclavu posljednje u životu. Poginuo je 7. lipnja u Denkendorfu. Moj otac je plakao kad su mu javili. Nikad prije nisam ga vidjela da plače. Ispod moje zgrade u Preradovićevoj stoji koš na kojem je Dražen zabijao svoje prvijence. Danas ispod njega basket igraju neki novi klinci, tražeći put k uspjehu koji je utabao jedan, jedini i neponovljivi. Nebo je bila njegova jedina granica...
D. R. (index.hr)
Genijalac ...