Brežuljko - Sranje nad sranjem
Joško Marušić, tjednik Panorama, 1994. g.:
"Bosna je prostor letargije i nazadnosti. I taj rat, koliko god to grozno izgledalo i zvučalo, napravit će po prvi put nešto posebno u toj Bosni, a to je da se ljudi pokrenu. Ne može postojati zemlja u kojoj imate olimpijske igre, a da istodobno 80 posto države nema kanalizaciju. Ne stoga što ne može imati kanalizaciju, nego stoga što oni misle da je to nepotrebno: čibuče cijeli dan, piju kavu, seru po brežuljcima i prodaju filozofiju da su oni najpametniji zato što imaju Kusturicu i Bregovića"
Joško Marušić, Hrvatsko Slovo, studeni 1994.:
"Sarajevo je bio izmišljen i napuhan grad. To je jedna dolinica okružena brdima, grad koji nije u skladu sa svojim mogućnostima, i u kojem je sve bilo lažno. Bio je lažan jezik, kult, taj njihov kozmopolitizam, umjetnost, identitet... Sve je bilo umjetno i lažno, i grad se srušio na jednu realnu mjeru. Naravno, tragično je to što su ti ljudi preživjeli, ali - na kraju krajeva - sami su krivi. Zašto se to ne dogodi u Zagrebu? Zašto se to ne dogodi u Splitu?"
Ma koliko puta vodu potezali, ma koliko vodokotlića i pripadajućih im četki pritom izraubovali, badava je, zakorilo se, smrdi do neba, i ne mereš to isprati ... da ga hebeš ...
Dobro je što je Bog ovom jadniku podario malo talenta za crtanje, ali je tragično da je zbog toga i svog političkog opredjeljenja, postao profesor na Zagrebačkom sveučilištu (kojeg sam cijenio).
Ako već tako malo zna o Bosni, neka pročita Krležu ili objektivne historijske knjige. Bit će u prilici da uporedi svoju "splitsku" kulturu sa kulturom susjedne države.