SLIKE BEOGRADSKIH PROTESTA: „Ko to kaže, ko to laže - da ne branimo Srbiju“
Iz Beograda Dejan Kožul
“Treba li se ovome radovati ili ne“, priupitala me jedna prijateljica, zovimo je samo Barbara, koja se zatekla u Beogradu tokom osamnaeste subote protesta “Jedan od pet miliona”. Samo sam zavrtio glavom. “Ma kaki”.
“A studenti? To je dobro, zar ne?”
“Jeste. Uvijek je dobro kad studenti protestvuju. Godišnjica je ubistva Žarka Marinovića, što je i Dan studenata Beogradskog univerziteta pa ih je to malo podstaklo, ali teško je sad išta reći. Da vidimo kako će biti tog 13. aprila.”
Ne znam da li je bila zadovoljna odgovorom. Teško, rekao bih. Ali nisam ni ja.
Ovaj protest uokviren je sa dvije specifičnosti. Tri, ako računamo tu studentsku godišnjicu i pojavu velikog broja studenata koji su sa Novog Beograda dopješačili do zgrade Vlade Srbije.
Veliki broj studenata poboljšao je "krvnu sliku" protesta (FOTO: Lupiga.Com)
Jedna je najava da će se šetati do zgrade RTV Pinka, kako bi se, nakon što je prethodno iskazano nezadovoljstvo izvještavanjem RTS-a, slično uradilo ispred zgrade te ružičasto-tamne mrlje, a druga specifičnost je da se ovaj protest dešavao "na godišnjicu početka nacističkog bombardovanja Beograda", koji mi rasli i srasli u Jugoslaviji pamtimo kao početak Drugog svetskog rata u nas.
I, u najmanju ruku, neobično je bilo gledati kako Branislav Lečić poziva prisutne da minutom ćutanja, prvo, pokažu poštovanje prema žrtvama bombardovanja Beograda, a među prisutnima je i nemali broj onih sa četničkim obeležjima. A četnici su bili, ko? I šta?
Jedan od razloga zašto su protesti izgubili veliki broj pristalica (FOTO: Lupiga.Com)
I drugo. Protesti su poslednje vreme izgubili veliki broj pristalica. Međusobne podele, činjenica da se Boško Obradović, lider profašističkih Dveri nametnuo kao vođa, što je Lečić i ovaj put probao negirati, brojne ljude je nateralo da se priupitaju da li je njima zaista mesto na tom skupu. Tako su poslednja okupljanja brojala svega koju hiljadu prisutnih, ali ne i ovo, poslednje. Spomenuta najava odlaska do zgrade TV Pinka, kao i činjenica da su se protestu pridružili studenti šetajući sa Novog Beograda, gde se nalazi studentski centar, nakon dužeg vremena poboljšala je “krvnu” sliku protesta.
Igrokaz Željka Mitrovića, alfe i omege Pinka, koji je danima pripreman, dodatno je podstakao demonstrante. Sa njihove strane sve je bilo spremno. Ozvučenje na zgradi, DJ Žex dobrano zagrijan, čak je i notorni Simo Spasić, koji sebe predstavlja glasom kosovskih žrtava, a van toga je osuđeni silovatelj, došao pred zgradu sa svojim megafonom kako bi ukazao na CIA zavere, na plaćeničku prirodu vođa protesta ... Baš kao što je za silovanje svoje bivše žene optužio albanski lobi i nevladine organizacije.
Ove subote na ulicama je bilo oko deset hiljada ljudi (FOTO: Lupiga.Com)
A onda je Branislav Lečić i zvanično prisutnima rekao da te šetnje do Pinka neće biti, već da će se ići do platoa ispred Skupštine Grada.
Šetnju je u startu pomalo poremetio jedan, kako je rekao, “branilac Srbije”. Legao je na sred zemlje i govorio uporno: “Ja branim Srbiju”.
“A i mi branimo Srbiju”, stigao je odgovor sa strane.
Branilac Srbije na braniku (FOTO: Lupiga.Com)
Brojnost kamera i znatiželjnika osujetila je obezbjeđenje da ga na silu uklone sa puta.
“Dođi, dođi da ga zapamtimo”, govorio je jedan mladac onom drugom. “Daj da ga zapamtimo”.
“Šta ga imaš pamtiti? Hajde dalje”, odgovorio mu je neko. ”Idi dalje”.
Potom su stigle i dve gospođe da vide “provokatora”, kako kažu.
“Provokator, je li tako”, priupitala me jedna.
“Provokator, gospođo. Pazite da ne izgubite društvo. Odoše”, rekoh.
“Provokator” je ostalo ležati, braniti Srbiju, a i ovi drugi koji brane Srbiju nastavili su svoju šetnju dalje.
Kad se popnete gotovo na vrh Ulice kneza Miloša, koja vodi do zgrade Vlade Srbije, odakle su krenuli protesti i vidite kolonu koja se proteže od tog vrha, pa do zgrade Vlade onda vam je jasno da je na ovim protestima bilo prisutno bar tri do četiri puta više ljudi nego na prošlima. To bi, odokativno, značilo oko desetak hiljada.
Subota je posebno interesantna jer nije ovo jedina šetnja koja se događa u glavnom gradu Srbije. Svake subote gradom šeta još jedan otužni skup koji ukazuje na izdaju Kosova, na Lazarovu kletvu, a na kom se često pridruže i nosioci slika Ratka Mladića.
Posebno je bio simpatičan trenutak u kom se sa kamiona gasi razglas na kom se trenutno vrtio Elemental sa pesmom “Goli i bosi” da bi se propustio ovaj bizarni skup sa svojom crkvenom muzikom. I negde je taj trenutak tako simboličan, metaforičan, tako paradigmatičan.
To Kosovo je jedna od glavnih kamena spoticanja na kojima opozicija pokušava rušiti i srušiti Aleksandra Vučića. Kosovo kao prva stavka. Ostalo ako dođe i ako budu sposobni.
Uglavnom, postepeno se došlo i do Terazija, a zatim i do Kolarčeve ulice gde su postavljene barikade zbog radova koji bi trebalo da se odvijaju u nekom narednom periodu oko Trga Republike.
Već tri dana lideri tog Saveza za Srbiju raznose te ograde, pa su tako na posao prionuli i ovoga puta, prenijeli ih do zgrade Skupštine grada, povikali par puta Vučiću da se liječi, da ode, da je gotov, ali ostali su nijemi opet na muziku sa kamiona. U tom trenutku Mile Kekin i Hladno pivo su grmili sa razglasa: “Bog, domovina, nacija” ...
U galonu je zrenjaninska voda, navodno adekvatna za piće (FOTO: Lupiga.Com)
Razmišljao sam kako bi bilo sjajno videti Boška Obradovića kako pjevuši ove Miletove stihove, ali uzalud. Ne zbog toga što bi to promijenilo moj odnos prema njemu, mada ... Možda bi mi bio mrvu simpatičniji, bliži ...
Moja nadanja su donekle oživela kroz Borka Stefanovića, još jednog od lidera Saveza za Srbiju, a nekadašnjeg basiste benda Generacija bez budućnosti iz Novog Sada. Svoju punk karijeru je batalio zarad političke i u nekom trenutku mu je čak dobro i išlo. Bio je jedan od miljenika Borisa Tadića, vodio tu vladinu kancelariju za Kosovo, istu onu koju danas vodi Marko Đurić. Pragmatičan je bio, valjda. I, da ... Nije mi bio ni mrvu simpatičniji.
“Bog, domovina, nacija
svi na pod ovo je privatizacija!
Napravite mjesta za obitelji dvjesta! “
Jasno, u Srbiji se nitko nije na tako eksplicitan način oglasio i najavio da treba napraviti mjesta za “obitelji dvjesta”, kako je to činio Franjo Tuđman. To ipak ne znači da im se nije napravilo mjesta. Ali oni svakako nisu bili tema ovog protesta. Ni ovog, kao ni prethodnih iako je u nekom trenutku nekih ranijih protesta bilo i takvih koji su to isticali kao prioritet. Ali uglavnom, baš zbog toga, postali su nepoželjni.
Slijedi sedam dana iščekivanja i isticanje roka koji je dat Aleksandru Vučiću da ispuni zahtjeve demonstranata (fer i slobodni izbori, slobodni mediji šest do devet mjeseci prije izbora, smjena državnog vrha, razotkrivanje ubojstva lidera inicijative SDP, Olivera Ivanovića ...) Kako je izvjesno da ti zahtjevi neće biti ispunjeni biće zanimljivo vidjeti kakav će konkretan odgovor, osim protesta, spremiti lideri Saveza za Srbiju.
Znaju nekad i iznenaditi. Baš kao i ovu subotu. Pitajte Željka Mitrovića, ako imate sumnju u to.
“Ništa nasilje. Samo ljubav”, krasilo je zgradu RTV Pinka, odakle je DJ Žex u maniru DJ-a sa EXIT-ovog stagea puštao hitove. Turbo folka ništa.
Jedan od zahtjeva demonstranata je razotkrivanje ubojstva Olivera Ivanovića (FOTO: Lupiga.Com)
Ova hipi poruka nekadašnjeg saradnika Mire Marković je nekako baš u stilu njenog cvijeta u kosi o kom je DJ Žex tako revnosno vodio računa da bude svjež. Nedavno je baš, navodno izjavila, da bi voljela da umre u Srbiji.
Moj osnovni problem je što vjerujem da bi većina prisutnih na ovim protestima to itekako podržala. A ako je to već tako onda je besmisleno krivicu svaljivati na Željka Mitrovića. On joj je i dalje vjerni sluga. Ali ne samo njoj. Takav vjerni sluga bio je i strankama nakon Mirinog i Miloševićevog pada, a danas i Aleksandru Vučiću.
Dakle, nije problem Željko Mitrović, baš kao što nije problem ni Aleksandar Vučić, ali ni Boško Obradović. Problem je što im je omogućeno postojanje. Ali ni time se ovi protesti ne bave. Ali opet ima li smisla ne buniti se?
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Lupiga.Com
U Srbiji se događa narod, na jedan drugačiji način nego u Slobe. Naši studenti još spavaju, naročito dok ih rektor ponižava, uzima im slobodu i prava. Bao prava primitivna seljačina, kad je uskratio diplomu studentu koji mije htio pružiti ruku. Ne samo po tome. Po svemu što radi. Ima deal s Bandićem.