"Ne sviđa mi se što su toliko pažljivi sa mnom. Znam da je to zbog bolesti. Mama i tata se stalno smeše, a ja znam da su tužni. Govore mi da ovo nije ništa opasno i da ce proći. Tako su govorili i deki. Deka mi mnogo nedostaje. Ako odem videću ga ponovo. Zato se ne bojim. Samo sam ponekad malo tužna ... nije važno. Ti postojiš, jel da? Sva ti deca pišu o svojim željama, a ti ih ispuniš onoj deci koja su bila dobra tokom godine. Ali ja ne želim poklon. Ja sam ove godine bila dobra, inače sam…

Teško je ne zapitati se koliko je incident ispred Močvare slučajan i nešto što se može desiti bilo kome od nas ako znamo koliko je taj klub već dugo godina nekome kost u grlu, koja se nikako ne da iščupati. Danas, znamo, nije teško naći par ćelavih dečkića koji će za malenu svotu šuškavih papira napraviti bilo što pa tako i naručiti paniku koja kasnije može izmaći kontroli. Možda zvuči kao neki loš klišej iz trećerazrednih filmova, ali zar nismo takva država? Lobiji, oni vidljivi, i oni čija…

Aaaa, u biđgu baderinu, ba di bene, a ne zijeđam ze gad me je uvadila griba. Zinuzi, noz, uho, grlo ... zve. Dzila odorinolaringologija, u guradz i glima i zatupljenje. Ba žda je ovo dožlo, zvi đemo pogrebad ka mužice on the gofno! - To se ja derem po kući, jer me uvatilo pošteno, ali dalje u tekstu ću samoga sebe simultano prevoditi gladna preko teksta, tako da me razumijete, iako sam zapravo u gurdzu. Kažu da je evo godina svinje nastupila, kao da mi ne znamo da je nama svaka godina, godina…

Predsjednik Države, Predsjednik Vlade, Predsjednik Sabora i Gradonačelnik Zagreba. Četiri maske ispod kojih se krije isti lik. Četiri držača ključnih poluga vlasti u državi, iza kojih stoji isti poslodavac.  Tko je, u stvari, taj koji drži kompletnu vlast u našoj državi? Odgovor je jednostavan – onaj koji ju je takvu i stvorio. Onaj koji će na pitanje tko je stvorio ovu državu reći – to je bila želja naroda. I jest. Samo – manipuliranog naroda.  Naroda koji je koncem osamdesetih…

najbolji načinda nešto otrgnetezaboravujest da tozapišete. Pišem ja i više nego što se misli, tek da se zna. Al' vrijeme guta sve, olovku nisam našiljio već godinama, na stolu mi paučina, a nedavno sam shvatio i da žarulja ne radi. Nisam dugo sjedao na rasklimanu stolicu, iako sam imao misli koje su mi pokretale mali mozak i ostale podražaje koji bi se znali nadimati i ispunjavati me cijelog. Imao sam i ponuda da napišem nešto inspiriran raznim događajima ... imao sam. Nije manjkalo ni volje,…

Vaje pokle Tri kralji počinje doba od munjenij ko građanska klasa voli zvat "doba karnevala". Za nas drugih to su maškare, a ovdi kod mene celo je to doba vrime od Mesopusta. Mesopust van je lipi moji nasušna potriba današnjega čovika. Antistres terapija, demobingizacija i slično. Vavik su se ljudi volili maškarevat (ja ne - frustracije z ditinjstva kad su me obukli va Crvenkapicu, a ja san otila bit Winetu) i baren za kratko bit niki drugi. Ljudi valjda maske zbiraju prema tomu ča bi otili…

Brzi  vlak Zagreb - Rijeka! Daleko je to moj narode od brzog. Istini za dušu, kolika je to brzina nitko ne navodi, ali isto tako mogu biti komotan i naglasiti da zaprežna kola isto tako mogu bit brza. Svi se, vjerujem, sjećate vlakova još od dana kada ste bili mali ... Kada ste trčali starcima i sakrivali se po kupeima, ili pljuvanja u brzini i moli Boga da netko iza, vireći promatra krajolik, s cigaretom u ruci. Vlakovi su uvijek bili najudobniji način putovanja. Nikada vam nije bilo…

Svojevremeno je meni vrlo draga ženska osoba, koju volim smatrati izuzetno racionalnim bićem, prekinula polugodišnju vezu s jednim nevjerojatno zanimljivim pripadnikom njoj suprotnoga spola zbog toga što dotični nije ispunjavao dio svojih ljubavničko-krevetnih obveza. Nijedna od njezinih prijateljica (tu uključujem i moju malenkost), nije smatrala da je Brblgh (nazovimo je tako, čisto zbog osobnijeg, emotivnijeg, tipa:mogu-se-poistovjetit &…

Nevjerojatno, ali istinito, upravo sam našao svoj bicikl. Doduše, nije niti bio izgubljen (barem se toplo nadam) i nisam ga baš pronašao u realnom svijetu, ali ono barem jesam u virtualnom. To možda i nije događaj s kojim sam vas morao upoznati, ali evo, pogledajte ga, zakačen na ovu napravu, iako jadan i nikakav, diči se prvi u redu na fotografiji koja slijedi ... Zar nije krasan? (inače ne znam tko je ovaj tip, ja nisam) Fotografija je snimljena ispred redakcije u kojoj radim, kada ne radim…

Lijep dan, onako globalno zatopljen, a uveden lokalni vlak Kaštela - Split, pa me moji doma uhvatili da ajmo napravit đir, a i meni bi moglo koristiti, jer upravo završavam 18. Maškadur, pa ako nešto zgodno naleti, slikat, napisat, aktualno je ... i sve tako. A dobro, ajmo ća, kad ste navalili. E, vidiš, uzet ću par knjiga, prodati ili dati u onaj antikvarijat, jer ono onda nisu htjeli moje "Praznine" ni besplatno. Da se vratim na to „ni besplatno". Bilo je to još 2003., mjesec ili dva po…