Nada (1) Nada (2) Nada (3) Nada (4) Nada (5) Poslednjom snagom, Jozef K., u trenutku kada su mu nožem proboli srce, viknu: "Kao pseto!" ... i kao da je sve, čitav njegov život i njegova smrt, i njegovo završno mišljenje o svetu, bilo sadržano u tome. ... i činilo se da će ga stid nadživeti. Eho uzvika, vešto jedreći kroz daljinu, dopirao je i do čoveka sa prozora. Po navici, namestio je kosu iza uva. Osetio je neku srodnost sa čovekom koga su ubili, iznenadivši sebe jer je obično u onoj…

Lipo! Kako da san čera pisala kolumnu ka se zvala "Novo leto", a na; već opet pišen istu takovu. Dobro ne baš istu, ma istešo to vrime pasuje kako munjeno i ne da se fermat. I kako gremo ovoga leta va novo!? Ki god va novimi, ki god va starimi postolimi. Ki god bogami i bos. Niki srićni, niki žalosni, sve ovisi o tomu ča njin je život naumil sparićat. Svi skupa fanj lahkih takujini. Niki z kumpaniju, niki drugi sam ... Svaki nikako, to je još Petrica Kerempuh znal. Božić je za nami. Crikva je…

Ljubav Dječak je rastao i  postao dečko. Susretao se sa svakakvim događanjima tijekom odrastanja. Svi ti susreti i doživljaju nisu umanjili njegovu ljubav prema ljudima. Ljubav prema svemu ostalome nije nikada niti bila u pitanju. Jedina ljubav koja je cijelo vrijeme bila upitna, bila je njegova ljubav prema samome sebi, ali on to nije mogao znati, sve dok nije susreo djevojku. Djevojku sa zrcalom. Jednoga dana, sasvim slučajno, lutajući svijetom u sebi i svijetom oko sebe, potpuno…

Nada (1) Nada (2) Nada (3) Nada (4) DAN 21./ drugi put Zgrada sa pogledom na jedan stari kamenolom. Sumorno i tužno. Kao da ovaj stan dočarava život, mali ograđeni prostor oko kojega je sve smrt i pustoš, osetiš se gotovo srećnim zato što si živ; kako je lepše sedeti u stanu nego se naći dole na kamenolomu. A onda, pogledam oko sebe: četiri zida, koja oivičavaju jednu istu takvu prazninu, i u njoj ja. Isto je za ljude poput mene biti tamo i biti ovde. I tek tada razumem zašto ne razumem…

Već mi je više puta palo na pamet pitanje zašto za roditeljstvo nije potrebno imati neku potvrdu kojom bi roditelj mogao dokazati da je kompetentan za nešto tako odgovorno. Kad već svijet u kojem živimo smatra da je bitno samo ono vidljivo. Na cesti recimo, jer se za upravljanje vozilima izdaju dozvole onima koji prethodno dokažu da su sposobni njima upravljati. Kad to dokažu i dobiju potvrdu o tome da znaju voziti, ljudi obično požele i kupiti neko cestovno vozilo, što je sasvim logično, jer…

Gjedan čera va televiziju, a misli mi biže na sto drugih band (niki mi je pravil kako je pak niki drugi imil majicu na koj je pisalo "Ja srce kopat nos" - pak san se domislila kako bi takovih majic rabila imit svaka bolja autoškola i poklanjat jih svakomu novopečenomu šoferu) ... Na televiziji "U sridu", vidin susedu zi Rike Vedranu Rudan kako se va svomu stilu obrušava na mladići i sve ča je muškoga roda. Neka, i rabi. A rabi imit i nikakov svoj stil ... Sve je to…

Crkva u službi ljudi? Možda bilo nekad. Danas je ta neraskidiva spona između naroda i institucije vjere samo privid kojim se održava stvarna nekadašnja bit religije. Crkve, džamije, i ostale kuće koje su pod plaštem bogova, danas nisu ništa drugo nego vodeći konglomerati koji kao i ostale poslovne tvorevine na leđima ljudi služe samo sebi i svojim kontradiktornim ciljevima s početkom bez kraja.. Vjerski vazali vlast su počeli gubiti još davnih dana. Onoga trena kada su se odmetnute ovčice…

Pišem ovaj tekst na takozvani Dan mrtvih. Mogao bih ga nazvati i dan onih koji vole cvijeće i svijeće, jer ono preživjelih što je još ostalo upravo na današnji dan smatra za potrebno obradovati svoje pokojnike takvim poklonima, donoseći ih na njihove podzemne domove. Pokojnici si nisu u stanju sami kupiti niti cvijeće, niti svijeće, a niti prigodno urediti svoje tihe domove za taj dan. Dakle, nesposobni su brinuti se o svojim potrebama i zbog toga ih možemo smatrati za osobe s posebnim…

Najsretniji sam kad TV nije uključen; kad ni radio nije uključen; ni mikser, ni toster, ni kompjuter, ni zakonita, ni ... Lijepa je, dakle tišina. E, ali kako ne možemo uvijek biti sami (evo sebi i Vi govorim, iz poštovanja), tu se uvijek netko nađe tko će uključiti nešto, barem TV. I htio, ne htio, zavlači ti pogled. Jutros eto, pijem kavu i blenem u NOVU TV i tamo neka emisija od dva sata trajanja s telefonima za pozive i dijeljenjem novca. Nova lova, tako se zove. Cura, jedno fino i…

Baš mi je pala va oko, pasani put kad san pisala kolumnu, jedna pojava. Kako prvo, meni se para da san jedna od retkih ženskih ke ovdi pišu (baren, ono ča bi se reklo, fanj na gusto il ko ćete rađe aktivno). Morda ne vidin dobro, ma bi reć da je tako. Drugo, kad ja napišen kolumnu, šubito ju za manu napišu svi tri aktivni muški i onda ja aktivna postanen retroaktivna, aš me se more pročitat samo priko arhive. Neboga, kako da mi ni dosta arhive celoga života aš mi je to posal, pa se i ovuda…