Kao tada još aktivni djelatnik tvrtke koja je radila za američku NSA tajnu službu Edward Snowden je, podsjetimo, u svibnju 2013. godine prebjegao u Hong Kong odakle je američkim i britanskim medijima iznio svoja saznanja o nezakonitom masovnom nadzoru elektroničkih komunikacija do strane američkih tajnih službi. Kao i razloge zbog kojih je napustio SAD i argumente na kojima temelji procjenu da mu američke vlasti ne bi pošteno sudilo po optužnici za krađu državnih dokumenata i druga kaznena djela iz područja špijunaže koja je ubrzo uslijedila, uz zapriječenu dugogodišnju robiju.

SVIJET NAKON KORONAVIRUSA: Ova oluja će proći, ali ćemo živjeti u drugačijem svijetu

HRVATSKA I PRAĆENJE MOBITELA: Dokle ograničavanje ljudskih prava može ići?

POKRET OTPORA U AMERICI: U New Yorku osvanuo - Snowdenov hologram!

U pokušaju da se domogne Ekvadora, koji je jedini uslišio Snowdenov zahtjev za političkim azilom, Snowden je 23. lipnja 2013. godine sletio u Moskvu gdje i danas živi od angažmana u organizacijama za zaštitu ljudskih prava. Vrlo dramatične okolnosti pod kojima je završio u Rusiji također su opisane u „Trajnom zapisu“.

Ukoliko se na trenutak vratimo izostanku vidljivijeg traga koji je na domaću percepciju demokracije, međunarodne i unutarnje politike SAD-a ostavilo Snowdenovo svjedočenje, posebno je teško ne skriti razočaranje činjenicom da Snowdena nisu primijetili hrvatski novinari. Tako čak dvojica autora jednog od najtiražnijih domaćih dnevnih listova obrađujući zajedno najavu uvođenja nadzora mobilnih telefona u Hrvatskoj i odmah prelazeći na negativne primjere iz svijeta, nabrajaju tendencije masovnih nadzora telekomunikacija u Rusiji, Kini, Izraelu, Austriji, Slovačkoj, Poljskoj, Mađarskoj i Srbiji. Kakav bi to bio tekst o lošoj državnoj praksi u hrvatskom dnevnom tisku. Sve u svemu, poručuju nam autori, ima svugdje tih totalitarnih tendencija prema slobodama čovjeka, samo valjda ne u SAD-u. Kao da Edwarda Snowdena nije nikada ni bilo.. 

I u saborskoj se raspravi spominjalo "totalitarizam bivše Jugoslavije", ali ne i SAD i Snowden (FOTO: HINA)

Tužno je to od nekih „poslanika“ javne riječi u Hrvatskoj kada se zna da je upravo Snowdenov savez s izabranim američkim i novinarima u Velikoj Britaniji bio – prema Snowdenovom stajalištu – neophodan kako bi „istina izašla van“, što je svakako jedan od svjetlijih trenutaka u novijoj povijesti medija. U „Trajnim zapisima“ Snowden potanko opisuje kako se, s kojim preduvjerenjima i očekivanjima, s kakvim procjenama, i s kakvim sve tehnikama upustio u kontakte s odabranim američkim i britanskim novinarima. Pišući i s distance od nekoliko godina biranim riječima o svojim suradnicima u medijima, autor „Trajnih zapisa“ gotovo ih stavlja u ravan s osobnim doprinosom rasvjetljavanju nezakonitosti u radu američkih tajnih službi čime pokazuje svoju veličinu.

Taj će dio Snowdenovog svjedočenja uslijediti u zadnjoj petini knjige, zajedno s kompletnim zapletom u kojem opisuje kako je proveo svoju ideju da se „prebaci“ u zviždače. Takav odnos Snowdenovog štiva, gdje se autor daleko više bavi svojim životom prije završne odluke da pobjegne iz SAD-a i sa sigurnije udaljenosti podjeli s medijima sve što zna o nezakonitom nadzoru američkih građana, nego sa svojim egzilom u Rusiji i pravnom bitkom koju i dalje vodi, mogao bi čitatelja s očekivanjima da će u „Trajnim zapisima“ dobit detaljan izvještaj o najdramatičnijim danima, tjednima i mjesecima ovog zviždača, jako iznenaditi pa i razočarati.

No, nema razloga za nikakvo razočaranje, dapače, jer je rukopis „Trajnog zapisa“ od početka do kraja jednako nadahnut, pronicljiv, iscrpan u informaciji kada je to potrebno, lucidan, samokritičan i iskren kada je to dobrodošlo s obzirom na narav problema u koji se uvalio i u mjeri koja ne narušava osnovnu ideju teksta. 

Snowdenov tekst se uspješno nosi sa sumnjičavosti svakoga tko špijunima pristupa po načelu „jednom špijun-uvijek špijun“, znalački parira raširenom razmišljanju da je cijela priča o ljudskim pravima i zajamčenoj građanskoj privatnosti ionako privid te donosi probavljiv omjer tehničkih finesa o praćenju elektroničkih komunikacija i neposrednih autorovih doživljaja za vrijeme rada u tajnim službama. 

Transformacija koje su američke tajne službe doživjele nakon famoznog napada 11. rujna 2001. na njujorške „blizance“ i Pentagon, koju Snowden opisuje u nekoliko poglavlja knjige, svakako je analiza koju trebaju pročitati svi koji žele dobiti uvid u to kako funkcionira suvremeni svijet. Posebno je, u tom dijelu rukopisa, značajan opis prevlasti koju tehnologija zadobiva nad „klasičnim“ obavještajnim radom, pa i „ljudskim faktorom“ u cjelini. Da informatičko znanje polako u tajnim službama ne preteže nad policijskim ili vojnim, Snowden, ističe i sam, nikada ne bi došao u poziciju u koju je unutar „sustava“ došao.

Ništa manje vrijedni dijelovi teksta nisu oni u kojima se razlaže suradnja američkih tajnih službi s velikim korporacijama kao podizvođačima „radova“, što je poluga pomoću koje je i autor „Trajnih zapisa“ stigao u NSA i, prije toga, u CIA-u. Bilo bi zanimljivo vidjeti koje se sve javne i druge službe ne samo u Americi, osim, uz spomenute i vojske, služe „vanjskom suradnjom“ kako bi bile „efikasnije“ i privukle u svoje redove stručnjake koji ne žele raditi za skromne plaće u klasičnom radnom odnosu s državom.

Čini se da je Snowdenova vjera da će se jednog dana ipak vratiti u SAD dio njegovog uzdanja u demokraciju (FOTO: Flickr/MikeMozart)

Snowden, upozorava na to i on sam u knjizi, nije prvi „zviždač“ iz američkih tajnih službi ili vojske u njihovoj povijesti. Uz to, on u knjizi iznosi i frapantne slučajeve javnih istupa dužnosnika američkih obavještajnih službi, na koje, upozorava, nitko nije reagirao. Iz tih se istupa dužnosnika obavještajne zajednice moglo saznati kako one mogu sveobuhvatno prikupljati informacije u telekomunikacije prema načelu koje službe i danas zastupaju, da nije sporno prikupljanje nego obrada, ako se ona čini bez znanja suda. Otprilike, stav NSA o upadu u privatnost korisnika interneta, mobitela ili platnog prometa bio je „mi se borimo protiv terorizma, a ako pritom narušimo nečiju privatnost, to nije bilo namjerno“. 

Iako se nadovezao na niz različitih izvora o zlouporabama obavještajnog sustava kao i na spomenuta „samoootkrivanja“, Snowden je, međutim, prvi koji je cjelokupnoj svjetskoj javnosti cjelovito i stručno pružio uvid u suvremene tokove nadzora elektroničkih komunikacija. Nikada se dunjaluk nije tako zatresao, kao prilikom tekstova u Guardianu i Washington Postu o masovnom nadzoru telekomunikacija prema Snowdenovim kazivanjima i dokumentima. Dovoljno je samo spomenuti posljedičnu aferu s prisluškivanjem njemačke kancelarke Angele Merkel koja je dobrano podrovala povjerenje u koncepciju zapadnih demokracija na Starom kontinentu ili prisilno preusmjeravanje, spuštanje i pretraživanje službenog aviona bolivijskog predsjednika Eva Moralesa na povratku iz Moskve zbog sumnji da „šverca“ Snowdena, čime su prekršene sve moguće diplomatske i međunarodno pravne konvencije. Konačno, nekako sumnjamo da je itko prije Snowdena pisao ovako dobro iz redova „zviždača“ u američkom sigurnosnom sustavu. 

Ako se još jednom vratimo dvojbama u našoj javnosti o „sumraku“ demokracije u slučaju da se dopusti masovni nadzor telekomunikacija, najelegantnije bi bilo kazati da je Snowdenovo ukupno svjedočenje takve dileme učinila izlišnima. No, ako nas autor „Trajnih zapisa“ nastoji u svom tekstu uvjeriti kako nema jednostavnih ni lakih zaključaka o pristupu američkih institucija, a tu ne misli samo na državnu administraciju, osnovnim ustavnim vrednotama, treba mu vjerovati nakon svega što je prošao i još prolazi. 

Uza sve nabrojene kvalitete „Trajnih zapisa“, Snowden nas tjera na razmišljanje što je demokracija, što je sve čini održivom i zašto u nju, unatoč svemu, treba vjerovati. Čini se da je Snowdenova vjera da će se jednog dana ipak vratiti u SAD, gdje je njegova knjiga i našla izdavača i gdje ga od prvog dana uzima u zaštitu skupina odvjetnika i aktivista za ljudska prava, dio spomenutog uzdanja u demokraciju. Neki na takav rasplet ne bi „dali ni pet para“, ali ovo su vremena krajnje nezahvalna za bilo kakve neopozive zaključke.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: 24sata d.o.o.

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"