KRATKI RAZGOVOR – SAŠA ANTIĆ: „Politika i Crkva manipuliraju društvom kako bi održali poziciju moći“
Svojim provokativnim tekstovima bez zazora secira društvene anomalije. Kao tekstopisac ima posebnu ulogu u TBF-u, jednom od rijetkih bendova koji pune dvorane i ne libe se istodobno pokazati stav. Saša Antić rado upozorava i na porast netolerancije i mržnje u društvu te bez ustručavanja ukazuje na krivce za takvu situaciju. Nešto više o tome će govoriti večeras u zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, gdje će u 19 sati započeti šesta tribina iz ciklusa "Zašto se mrzimo?". Tribine organizira Centar za promicanje tolerancije i očuvanja sjećanja na holokaust, a večerašnja je tema „Glazba mržnje“.
KRATKI RAZGOVOR – MILE KEKIN: „Normalna većina je na mojoj strani, samo je problem što su tihi“
GLAZBA MRŽNJE: Kako je nastala, tko je stvara, a tko i zašto izvodi?
Osim Antića na tribini će govoriti i Mladen Tarbuk, dirigent i skladatelj, dr. sc. Mojca Piškor, etnomuzikologinja, te glazbenik Mile Kekin, dok će glazbene ilustracije izvoditi Mate Matišić, skladatelj i dramski pisac, Kvartet Tuba XL, Ljubomir Puškarić, prvak Opere HNK u Zagrebu, Le Zbor, TBF i Sedam saksofona Muzičke akademije. Uoči večerašnjeg gostovanja poveli smo kratak razgovor s Antićem
Za razliku od TBF-a, većina glazbenika ne iskazuje svoje političke stavove. Što je tome uzrok?
- Svaki umjetnik na ovaj ili onaj način iskazuje svoje političke stavove, a u trenutku kad su ugrožene civilizacijske tekovine društva, sve ih je više. Tako je i kod nas, i zanimljivo je da je recimo u zadnjih par godina društveni angažman bio više prisutan u pop glazbi nego u alternativnoj.
Bi li glazbenici i drugi umjetnici trebali biti beskompromisni u stvaranju, ali i komuniciranju prema javnosti?
- Sigurno, i mislim da to nije stvar društvenog nego osobnog zdravlja. Znači, odgovornost prema sebi kao individui i umjetniku, koja se tako reflektira i na zajednicu.
Kako postupati s glazbenicima koji promiču netoleranciju? Bi li trebalo provoditi cenzuru i tko bi to činio?
- Ne vidim smisla u zabranama i cenzuri, to je uvijek kontraproduktivno i proizvodi žrtve i mučenike što samo produbljuje netoleranciju. Međutim, sigurno da postoje granice što se smije, a što ne govoriti u javnom prostoru i to je određeno zakonom. Dalje je sve na institucijama, ali kod nas se često dužnosnici, koji bi trebali biti primjer, kompromitiraju, institucije gube autoritet i to se odražava na ponašanje tzv. malog čovjeka.
"Uvijek je netko na tapetu" - Saša Antić (FOTO: Facebook/Centar tolerancije)
Glazba je samo jedan od načina za promociju diskriminirajućih stavova. Tko zapravo profitira promovirajući netoleranciju?
- Kod nas se pokazalo da u populizam koji proizvodi netoleranciju posežu one političke struje kojima je vlast ugrožena. Krene rovanje po društvenom mulju, poziva se na volju naroda što je potpuno iracionalno i nedefinirano, a ustvari samo se oslobađaju društveni demoni koji vode u samodestrukciju i koje je kasnije teško kontrolirati.
Upravo u vašem gradu bilježimo svježi slučaj napada na srpske vaterpoliste zbog mržnje. Napadnuti su se žalili i da im nitko nije htio pomoći. Imaš li osjećaj da je takva netolerantna atmosfera prevladavajuća u Splitu?
- Nisam bio tad na Rivi, ali čitao sam da su neki moji sugrađani pritekli u pomoć i njima su se kasnije i zahvalili igrači i predsjednik Crvene zvezde. Trebalo se snaći u toj gužvi, ljudi vjerojatno nisu ni znali što se događa. Jedan prijatelj koji se tada nalazio blizu incidenta mislio je da se radi o skrivenoj kameri. Ne bih nikako rekao da je netolerantna atmosfera prevladavajuća u Splitu, svi osuđuju nasilje i policija je već privela većinu napadača.
Velika većina ljudi u Hrvatskoj je pasivna. Imate li osjećaj da vaš društveni angažman ne nailazi na veći odjek? Zbog čega nema većeg otpora netoleranciji?
- Mislim da je to u ljudskoj prirodi, a uzrok je neznanje i neobrazovanost, zatim i konformizam u potrošačkom društvu te narcisoidnost i egoizam kojeg proizvode mediji i društvene mreže. S tim osjećajima manipuliraju politika i crkva, isključivo zbog održavanja pozicije društvene moći. Formalno se govori o toleranciji, ali kad se malo bolje pogleda, uvijek postoje neki dežurni krivci prema kojima se kanalizira iracionalna mržnja mase. To su bili, i ostali Srbi, zatim homoseksualci, pa nepostojeći komunisti, pa mrzitelji svega hrvatskog, pa ateisti, niz se može nastaviti, uvijek je netko na tapetu.
Lupiga.Com via Centartolerancije.hr
Naslovna fotografija: Facebook/Centartolerancije.hr
Opet smo u razlučivanju: neboder i kuča, kuča i obitelj, narod i nacija, genijala i genitala
Metimo pretpostavka: živiš u kuči i brat se sredi gori a ti ostaneš doli i ništa te ne boli.