Dokumenti do kojih je The Guardian došao temeljem zakona o pravu na pristup informacijama, pokazuju da je koncem 2011. godine ključne odredbe strategije Europske unije o smanjenju stakleničkih plinova predložio lobist - Shella. Shell je, inače, šesti najveći lobist u Bruxellesu, gdje na ove aktivnosti godišnje troši do 4,5 milijuna eura.

Shell, jedna od najvećih svjetskih energetskih korporacija koju se često optužuje za zagađenje okoliša, imala je velike zasluge za trenutni izgled dugoročne strategije Europske unije o smanjenju stakleničkih plinova. Britanski list The Guardian došao je do dokumenata koji otkrivaju da je ova kompanija godinama uspješno lobirala kod bivšeg šefa Europske komisije, Josea Manuela Barrosa, s ciljem podrivanja europskih energetskih ciljeva o obaveznoj količini obnovljivih izvora energije u svim državama.

Sporazum koji je donesen u listopadu prošle godine do 2030. godine predviđa smanjenje emisija stakleničkih plinova za 40 posto ispod razine iz 1990. godine, pod uvjetom da u cijeloj Europskoj uniji udio obnovljive energije bude najmanje 27 posto. Nakon donošenja ovoga energetsko-klimatskog paketa Barroso je ustvrdio kako je ovo "velika vijest za našu borbu protiv klimatskih promjena", uz napomenu da "niti jedan igrač u svijetu nije ambiciozan poput EU". 

Međutim, dokumenti do kojih je The Guardian došao temeljem zakona o pravu na pristup informacijama, pokazuju da je koncem 2011. godine ključne odredbe strategije predložio lobist - Shella. Cilj lobiranja je bio da se dezavuiraju planovi povezivanja strategije smanjenja emisije ugljika s obvezujućim zakonima o obnovljivoj energiji u svim državama članicama. Umjesto toga, Shell je rukovodstvu Unije "predložio" plinski energent, pod obrazloženjem da će Europi uštedjeti oko 500 milijardi eura u razdoblju tranzicije prema niskougljičnom gospodarstvu, umjesto da se fokusiraju na obnovljivu energiju. 

"Plin je dobar za Europu, a Europa je dobra u plinu", poručio je Barrosu u pismu izvršni direktor ove kompanije.

Shellova ideja i pripadajući ciljevi polako su potom počeli ulaziti u strateške dokumente EU-a, da bi na kraju, uz pomoć zemalja poput Velike Britanije i podržavatelja nuklearne energije i plinskog biznisa, završili u konačnom sporazumu: svaka, dakle, država mora smanjiti emisije plinova za 40 posto, ali niti jedna nije obvezana da do toga cilja dolazi određenom količinom obnovljivih izvora energije.

Stručnjaci koji se zalažu za izvore energije poput vjetra i sunca poručili su da ova strategija nije dovoljan dugoročni jamac za investitore u energiju koja ne zagađuje. Brook Riley iz ekološke mreže Prijatelji Zemlje rekao je u vrijeme donošenja sporazuma kako on ne čini ništa da ukine europsku ovisnost o fosilnim gorivima i ubrza prijelaz u čistu energetsku budućnost.

"To je dogovor koji stavlja interese prljave industrije ispred interesa građana i planeta", kazao je. Njegove riječi sada su dobile i službenu potvrdu. Shell je, inače, šesti najveći lobist u Bruxellesu, gdje na ove aktivnosti godišnje troši do 4,5 milijuna eura.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: pixabay