POVRATAK POPISANIH: Srpsko-crnogorska disciplina mjerenja ćune

Brano Mandić/Normalizuj,me

6. ožujka 2024.

POVRATAK POPISANIH: Srpsko-crnogorska disciplina mjerenja ćune

Tekst Brana Mandića prenosimo s prijateljskog portala Normalizuj.me

Udahnite duboko stvarnost, prije objave rezultata, pogledajte oko sebe, obiđite bližu svojtu, pođite da se počešljate u nekom boljem hotelu, dodirujte se nogom ispod stola. Ova arsenovska intonacija prosto se nameće, jer već slutim pakleni tremor objave rezultata, trube jerihonske etničkog prebrojavanja kojim će se krunisati popisni proces u Crnoj Gori.

Taze popisani neće se baviti odlivom mozgova, udova, srdaca i guzica, opštim bijegom vodoinstalatera i ljekara ka Zapadu. To neće biti teme tjedna niti petoljetke. Desetine hiljada stranaca koji mijenjaju demografsku strukturu zemlje nisu od naročite važnosti, kao ni državna nemoć da ih ljudski integriše. Sve te nebitne brojke, koliko je domaćinstava, livada ili košnica, raste li armija školovanih ili nepismenih, ima li više žena sa placevima ili muškaraca bez djece... Zajebaćemo štrebersku preciznost sličnih tehnikalija, jer stvarnost smo učinili etničkom do mjere da se olimpijskim duhom bodrimo pred samo jednu bitku. Naš mali referendum, popisni rimejk, srpsko-crnogorska disciplina mjerenja ćune. Već je u vazduhu identitetska groznica stanovništva bez identiteta, blamaža raje nesposobne da misli politički. Mitološka čaura koja je spremna da postane počasni plotun, pucanj u prazno, još jedno bang startnog pištolja, za novu trku u kolicima.

Obratite zato pažnju na sunce i proljeće koje već obilazi nozdrve, popijte kafu na dušak, jer nema se vremena za nepažnju, sve što posjeduje mozak, srce, bubreg i lično naoružanje, sve muško i žensko, frizersko i akademsko grunuće jedno veliko ah onog trenutka kad čujemo odnos snaga na terenu.

metar
Naš mali referendum, popisni rimejk, srpsko-crnogorska disciplina mjerenja ćune (FOTO: Lupiga.Com)

Već vidim sijede glave nad mapom, dnevni listovi će objaviti pregled stanja po gradovima, tabelarni prikaz manjinskog statusa, vjerski i jezički plasman svake etnije ponaosob. Neka djeca učestvuju sa malim zastavama i tenkićima, priuštimo nejači riziko i monopol i ćore bake u jednoj igri, sjebimo im buduće dane da ih pamte. Ako sve to svrši ponekom tučom u školi, ostaje nada da neće biti potezanja hladnog oružja i da će pomladak u granicama fer kavge prihvatiti istorijski trenutak.

To što dolazi biće suva pobjeda analitike, televizijski gosti će se mrštiti, što ne isključuje mogućnost slavlja na ulicama i pokoju zastavu, pucanj i partijsku žurku. Logoraška stvarnost koju su političari i popovi organizovali uoči popisa bliži se svom orgazmu. Bilbordi su rekli posljednju riječ i vrijeme je odluke. Oblizuju se hijene logike koja broji grla, bale su naveliko krenule, zato pozivam da se osvrnete oko sebe upravo sad, prije objave podataka, da vidite realnost prije erupcije, da snimite ovaj bivši mir i blagoslov koji olako psujete.

Cijenite svaki sekund bitka i života lišenog fašizoidne groznice u ogledalu, jer kako reče Milan Kangrga, ne postoji nacionalna politika koja ne vodi ka fašizmu. Politika može biti samo sukob praktičnih interesa nikako mitologizovanje nacionalnog fetiša što vodi ka plemenskom prebrojavanju. Ovaj naš jadni popis je obilježila agresija velikosrpskog političkog podzemlja koje je plaćalo kampanju ispod svake časti. Sa druge strane javila se zatucanost crnogorskih predstavnika, nesuđeni bojkot i nedostojna kampanja žrtve. Ovaj popis sasvim sigurno će donijeti homogenizaciju i ostalih etničkih grupa u zemlji. Nažalost, crnogorski krovni građanski identitet o kome smo maštali rasuće se po nacionalnim oborima i podvesti vjerskim kalupima. Zemlja će nastaviti da se sluđuje etničkim podmetanjima u funkciji zaštite kriminala i političke moći.

Ali sve će se to preživjeti, sve će to minuti u intenzitetu, treba samo stisnuti pesnice i zube i izdržati taj glavni udar koji se sprema, kolektivni istup bagre koja će se uskoro samopozvati da tumači rezultate i na njima gradi svoju laž. Crna Gora kao država građana, istinska zajednica civila, te pobjeda misleće klase radnih ljudi čini se dalekom. Borba za takvu zemlju mora se voditi bez velike nade u uspjeh. Za tu borbu važno je sakupiti snagu u danima primirja, pa samo skrećem pažnju da su ovo ti dani, da se udahne duboko, da se sangejzuje i meditira, jer govna dolaze, velika nacionalistička govna koja će smradom ozračiti svaki kutak naše bliske i mračne budućnosti.

Lupiga.Com via Normalizuj.me

Naslovna fotografija: Lupiga.Com/HINA/EPA/Boris Pejović