O tome koliko „The Shining“ funkcionira kao horor i kao visoka umjetnost, može se raspravljati, premda su kanonske pozicije jasne, ali se Kubricku ne može osporiti jasnoća vizije i majstorstvo koje skupa s temeljnim promišljanjem svakog kadra i svakog pokreta kamere zanat režije uzdiže na razinu umjetnosti. Pa opet, akcent na atmosferu podvučenu tezama iz popularne psihologije, suzdržavanje od konkretnije akcije do samog finala filma, pa čak i tretman naslovnog fenomena koji je spomenut na početku i upotrijebljen za rasplet, potencijalne su točke „napada” na Kubrickov film.

Filmska struka i većina publike su uglavnom stali na stranu redatelja, ali to pisca nije pokolebalo da producira vlastitu verziju filma (1997.) koja je po svemu ispala inferiorna Kubrickovoj, kao ni da napiše roman-nastavak „Doctor Sleep“ (objavljen 2013. godine). U filmskoj godini, ili bolje rečeno desetljeću obilježenom inflacijom ekranizacija Kingovih djela (cinici bi rekli da i proljeće 2020. godine izgleda kao da ga je sam King pisao), bilo je za očekivati da se pojavi i filmska adaptacija romana koji fenomen „isijavanja” pomjera iz konteksta izoliranog incidenta u neki širi socijalni kontekst, a pred redateljem Mikeom Flanaganom (redom solidni horor-filmovi „Oculus“, „Hush“ i „Before I Wake“, kao i serija „The Haunting of the Hill House“) stajao je težak zadatak da u jednom filmu pomiri Kingove i Kubrickove vizije - jedno su očekivali pisac i producenti, drugo publika - a da se pritom ne izgubi u međuprostoru i ostane svoj.

Radnja filma počinje 1980. godine, nakon događaja u Overlook Hotelu iz "Shininga". Danny Torrance, preživjeli dječak iz knjige i filma, uspijeva ovladati svojim isijavanjem i koristi ga u svrhu komunikacije i borbe protiv duhova iz hotela i duhova prošlosti, dok mu je Dick, spasitelj iz filma, istovremeno „imaginarni prijatelj”, dobri duh i mentor. Istovremeno, na Floridi, upoznajemo se s grupom energetskih vampira predvođenih simpatičnom Rose the Hat (Rebecca Ferguson). Grupa se hrani djecom koja isijavaju i to ih čini vječno mladima.

Trideset i kusur godina kasnije, Danny je postao Dan (Ewan McGregor), liječeni, a neizliječeni alkoholičar bez ikakve perspektive u životu. Takav sjeda na autobus i odlazi u gradić na sjeveroistoku SAD-a, gdje se liječi od alkoholizma, sprijateljuje sa susjedom Billyjem (Cliff Curtis) i zapošljava u bolnici za terminalno bolesne, gdje zarađuje svoj novi nadimak koji je poslužio i kao naslov knjige i filma. U istom gradiću živi i djevojčica Abra Stone (Kyliegh Curran) kojoj svojim darom isijavanja uspijeva privući njegovu pažnju. Nevolja je, pak, u tome da su nju nanjušili spomenuti energetski vampiri (žive kao hipijevski kult, odnosno putuju svi skupa kombijem po zemlji), gladni kvalitetne hrane koju sve rjeđe i rjeđe uspijevaju uloviti. Pored toga, čini se da je Abrin dar jači nego Danov, ali ipak nedovoljno jak da bi ju samostalno mogao sačuvati od njih. Slijedi višestruka igra mačke i miša i obračun, gdje drugdje, nego u Overlook Hotelu.

Upravo ta lokacija obračuna, njeno stanje (hotel je preživio, kao u Kubrickovom filmu, a nije izgorio kao kod Kinga u romanu), citati i/ili rekontekstualizacije ključnih scena iz filma, dokaz su da je King natjeran na kompromis i makar na uvijeno priznanje da je Kubrick njegov roman nadogradio, a ne unakazio. King je, naravno, imao i još uvijek ima pravo da mu se to ne svidi i da Kubrickovo čitanje romana i cijelog žanra horora smatra arogantnim i s visine, ali makar je posredno prestao negirati klasičarski status koji „The Shining“ ima. Koliko je tu ključnu ulogu odigrala spoznaja, a koliko Flanagan kao redatelj koji, vrlo pametno i ispravno, nije digitalno podmlađivao Jacka Nicholsona (njegov ludi Jack Torrance, Dannyjev otac, postao je novi barmen u hotelu duhova) i Shelley Duval, već je za uloge koje su oni igrali izabrao druge glumce koji im dovoljno fizički sliče, te čiji obilati citati Kubricka i njegovog filma na kraju ne djeluju inflatorno i umjetno. Mike Flanagan je shvatio da nije ni King, ni Kubrick, pa je pronašao neki svoj glas koji djeluje kao prirodni, a ne kompromisni srednji put.

Samo finale te zadnje sekvence je možda najslabiji dio filma, ali je do tada Flanagan već učinio ono što je mogao i morao napraviti solidan žanrovski film koji se ne pretvara da je nešto više od toga. Njegov osjećaj za ritam je vrlo dobar, zbog čega „Doctor Sleep“ nije dosadan ni u trajanju od dva i pol sata, dvije scene se odlikuju vrhunskim redateljskim umijećem (ona brutalna, neprijatna, granično nepodnošljiva u kojoj vampiri pojedu dječaka kojeg igra Jacob Tremblay, zvijezda Flanaganovog filma „Before I Wake“, te ona elegantna u kojoj Rose the Hat leti preko neba kako bi „ulovila” Abru). Posebno je zanimljiv i tretman ženskih likova, što je i inače jača strana kod Flanagana. Razumijemo karizmu koju Rose the Hat odašilje i kojom prikriva svoju monstruoznost, a nije nam teško ni shvatiti monstruoznost samu: ta bića se tako hrane i hrana im je neophodna za život. Svi smo imali iskustva s „energetskim vampirima” i drugim pijavicama, a ovi funkcioniraju kao prilično slobodna asocijacija na bilo što. Jasan nam je također sirenski zov koji osjeća najnovija članica kulta (Emily Alyn Lind), a koja je svoje talente prije toga koristila kako bi zadovoljila svoj pravednički gnjev. Opet, najbolji segment filma je možda odnos koji Flanagan ima do lika Abre koja nije samo klasično dijete u nevolji kakvo srećemo po filmovima, već je svjesna snage svojih natprirodnih moći, a za odrastanje joj ipak treba pomoć i nečije iskustvo kako bi upoznala svoja ograničenja.

Tu na scenu stupa Dan koji je kao lik, skoro pa generički, možda i najslabija karika filma. Ewan McGregor je izvrstan glumac, ali se ni on ne može izboriti s takvim manjkom definicije, tek nešto biografije, nešto navika i natprirodnih moći. To je zapravo rezultat Kingovih spisateljskih manirizama: znamo da ćemo kod njega imati alkoholičare, pisce na osami i „velike mudrosti” koje se već na drugi pogled doimaju prilično banalnim. „Doctor Sleep“ ostaje dobar, premda ne vrhunski žanrovski film, a u svjetlu recentnih ekranizacija Kingove literature čak i istupa svojom kvalitetom. Mike Flanagan se opet pokazao kao inteligentan i vješt redatelj i netko koji može napraviti žanrovski film najvišeg profila.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Doctor Sleep