Jednostavno rečeno, pravila igre su se promijenila, odnosno kompanija Apple ih je promijenila sa svojim proizvodom: više se nisu primarno naplaćivale minute i SMS poruke, nego megabajti podatkovnog prometa i BlackBerry je u tome izgubio bitku. To je samo dio priče o sada zaboravljenom proizvođaču mobitela, fascinantne priče koju ćemo vidjeti u filmu kanadskog komičara, glumca i filmaša Matta Johnsona. Jer svaka priča o uspjehu, ili o usponu i padu u našem kapitalističkom svijetu ima makar dvije strane medalje. Jedna je ona zanesenjačka, pronalazačka, znanstveno-tehnološka koja vodi put do ideje, ili ideja, u kontinuiranom razvoju, a druga čisto poslovna i tiče se plasmana. A na kraju stiže zastarijevanje, najčešće plansko.

Zamislite situaciju u kojoj se klonovi neortodoksnog televizijskog detektiva Jona Muncha, neurotičnog tenisača Johna McEnroea i korumpiranog slovenskog političara Janeza Janše nađu u zalogajnici na jutarnjoj kavi. Prije toga su „Munch” i „McEnroe” na poslovnom sastanku „Janši” predstavili svoj projekt, ali „pitch” je bio toliko loš da ih je on hladno „otkantao”, prije nego li je i sam bio „otkantan” od strane svog šefa zbog pokušaja krađe koleginog projekta. „Munch” je Mike (Baruchel, prvo s prosijedom, a onda i sa sijedom perikom), mozak operacije, inženjerski genije sposoban uočiti (i otkloniti) nedostatke koje drugi nisu. „McEnroe” je Doug (Johnson, sa svojom kosom), „duša i srce”, glavni motivator i „vođa bande zaluđenika” u njihovoj kompaniji RIM. „Janša” je, pak, Jim (Howerton, s prostetičkom „ćelom”), profesionalni prevrtljivi biznismen i zaluđenik u hokej koji je u pronalasku dvojice genijalaca uvidio tržišni potencijal, ako bi ga on prepakirao, prezentirao i vodio posao.

Trebalo je vremena da se sve pokrene, a onda, kada su se stvari pokrenule, one su se toliko ubrzale da je mudrovanje postalo nužno kako bi se ostalo na vrhu. Više nije bila dovoljna skupina neodraslih muškaraca koja se igrala s idejama, već armija inženjera koja je morala biti „regrutirana” koruptivnim praksama iz konkurentskih kompanija kao i skoro pa vojnička „human resources” uprava. Preklapanje istrage porezne uprave koja je zatrovala odnos među osnivačima i promjene u tehnologiji i na tržištu, uz kompromis po pravilu kvalitete, na koncu su zapečatili sudbinu BlackBerryja.

Spoj doku-drame i korporativnog trilera otkrio je David Fincher u svom antologijskom filmu „The Social Network“ (2010) u kojem je u priču o povijesti Facebooka ubacio napetost koja se mogla rezati nožem. U posljednje vrijeme, ovaj je žanrovski miks postao osobito popularan, pa su svoje filmske priče dobili McDonald's („The Founder“, 2016), bankarsko tržište i financijska kriza („Big Short“, 2015), Nike Air Jordan („Air“, 2023), kao i najpopularnija video-igrica („Tetris“, 2023). Razlike među njima upadljivije su od međusobnih žanrovskih sličnosti, svaki je dodao neke svoje elemente, bila tu riječ o socijalnoj drami, meta-komediji s razbijanjem „četvrtog zida” ili špijunskom trileru.

Matt Johnson, pak, dolazi iz nešto drugačijeg miljea. Započeo je s niskobudžetnom web-serijom „Nirvana the Band the Show“ koja je kasnije dobila i bolje budžetiranu serijsku adaptaciju, dok je s prvim filmskim „samizdat” uratkom „The Dirties“ (2013) privukao pažnju kritike i festivala. Uslijedio je „mockumentary” projekt „Operation Avelanche“ (2016) o tobožnjoj operaciji lažiranja slijetanja na Mjesec u režiji CIA-e, a koja, zanimljivo, počinje sa donekle sličnom premisom kao regionalni hit „Houston, We Have a Problem!“ Žige Virca: da NASA-in projekt presporo i loše napreduje, te da će obećanje pokojnog predsjednika Johna Kennedyja ostati neispunjeno.

Iako je „BlackBerry“ film drugačije pozadine, nešto od te niskobudžetne, „uradi sam”, igrive estetike, pa i etike, prisutno je i u ovom filmu. Naime, Johnson optira za stil nalik na komične TV-serije devedesetih s pokretnom, na momente čak i „živčanom” kamerom iz ruke koja kao da „zoomovima” i švenkovima nudi dodatni neverbalni komentar onoga što vidimo na ekranu, i to u brzom tempu i nabijenom montažnom ritmu. U paru s nadahnutom, a doziranom glumom i situacijsko-komičarskim scenarističkim intervencijama ta „The Office” estetika funkcionira kao dodana vrijednost u prvom, najdužem od četiri poglavlja u filmu, između ostalog i zbog toga što najviše korespondira s njegovim vremenom radnje, da bi u kasnijim poglavljima smještenim u rasponu od 2003. do 2008. godine, iako progresivno sve više umirena, postajala sve više uteg. Ali, i pored tog lagano forsiranog pristupa, „BlackBerry“ možemo smatrati prilično uspješnom adaptacijom materijala koji je i sam po sebi bio interesantan iako spada u manje poznate epizode iz povijesti tehnologije, biznisa i našeg životnog stila.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: BlackBerry