Zavjera na Mirjanin način

Ivor Car

15. studenog 2002.

Zavjera na Mirjanin način

"Oni ga žele ubiti" izjavila je beogradskom tjedniku "Nin", Mirjana Marković, supruga najslavnijeg haškog zatvorenika. Koga žele ubiti? Pa, Slobodana. A tko to? Pa glavonje iz Den Haaga. Sve u svemu riječ je o još jednom scenariju kakvog se može vidjeti samo kod obitelji koja je donedavno žarila i palila SR Jugoslavijom, a čiji cijeli sadržaj možete pročitati u

Nedugo nakon što je brat Slobodana Miloševića, Borislav Milošević izjavio kako njegovom bratu uz ovaj tempo suđenja preostaje tek nekoliko mjeseci života, javila se i Slobina supruga, nekadašnja prva dama SR Jugoslavije, Mirjana Marković. U intervjuu koji je ova gospođa dala renomiranom srbijanskom tjedniku "Nin", nastavlja se pritisak na međunarodni haški sud i to na način kakav je, rekao bih, specifičan za obitelj koja je donedavno palila i žarila susjednom nam državom. Tako Mirjana kaže, citiramo: oni ga žele ubiti; pri tom misleći kako čelni ljudi suda namjeravaju ubiti Miloševića i to načinom suđenja, te tretmanom spomenutog zatvorenika, pa njen suprug jednostavno nema vremena za odmor i vježbanje.
Vjerojatno se pitate zbog čega to oni njega žele ubiti, a odgovor je sasvim jasan, jednostavan i jezgrovit, barem po Mirjani, koja smatra kako je Sloba cijelu optužnicu doveo u pitanje, te kako sada stvari u procesu idu na njegovu ruku. Znači dužnosnicima haškog suda, uvidjevši kako će njihov najpoznatiji zatvorenik biti proglašen nevinim, preostaje samo da ga likvidiraju i to pred "očima celog sveta". Dakle, već vam je jasno kako će već sutra neka američka TV kuća otkupiti pravo na snimanje filma prema ovom scenariju, i napraviti od njega solidan sudski TV triler, uz možda gdjekoji tipični američki dodatak akcijskog karaktera. Bezobrazno bolesno, jedine su riječi koje može izustiti svaki nepoznavalac stanja na ovim prostorima u proteklih desetak godina.
Miloševića nisu zaboravili niti ljudi iz njegove stranke, Socijalističke partije Srbije, koji su jučer podnijeli inicijativu tamošnjem parlamentu, prema kojoj bi se od svih relevantnih međunarodnih institucija službeno zatražilo puštanje njihovog šefa. Naravno, ne za stalno, već samo zbog nužnog liječenja, koje bi se odvijalo, a gdje drugdje nego u Beogradu.