I ove godine je Grad Pazin obilježio donošenje Pazinskih odluka, povijesnog događaja iz rujna 1943. godine kada je Narodnooslobodilački odbor za Istru postavio cilj priključenja Istre matici zemlji. Tim povodom u pazinskom Spomen domu upriličena je svečana sjednica Gradskog vijeća.

Svečanosti održanoj u petak prisustvovali su i izaslanik predsjednika Republike Zorana Milanovića i predstojnik njegova ureda, Orsat Miljenić, istarski župan Boris Miletić, brojni saborski zastupnici, ali i predstavnici istarskih gradova i općina, te članovi antifašističkih i braniteljskih udruga, kao i učenici pazinskih srednjih škola i završnih razreda osnovnih škola. Uoči sjednice položeni su vijenci ispred spomen ploče u Ulici Družbe sv. Ćirila i Metoda, na lokaciji na kojoj su donesene Pazinske odluke. Pulski zaljubljenici u pjevanje okupljeni u Zbor Cantus Populi izveli su dio svog repertoara, dok su dvije pazinske učenice izvele pjesmu Tina Ujevića „Pobratimstvo lica u svemiru“ koja se potpuno uklopila u poruke odaslane iz Spomen doma u Pazinu. 

Zbor Cantus Populi (FOTO: Grad Pazin)

Jadranka Mrak, predsjednica Gradskog vijeća Pazina, podsjetila je na okolnosti koje su prethodile donošenju Pazinskih odluka, prvenstveno na desetljeća fašističke vlasti koja je provodila nasilnu talijanizaciju. Apelirala je i na odgovornost današnjih generacija da sačuvaju sjećanje na hrabre ljude koji su se borili za slobodu te da na vrijednosti koje su im ostavljene u nasljeđe ne gledaju samo kao na dio povijesti. 

„Sloboda, ravnopravnost, solidarnost, poštovanje različitosti i antifašizam vrijednosti su koje imaju smisla samo ako ih živimo i danas“, napomenula je Mrak, dok je predsjednik Udruge antifašista Pazina, Milan Antolović, govorio o najvažnijim datumima u antifašističkoj borbi Istrijana i Istrijanki, krenuvši od osnivanja Labinske republike pa nadalje, te ističući koliko je visoka bila cijena na koncu izborene slobode. 

Miletić je u svom kratkom govoru istaknuo da je jedna od posebnosti Istre sposobnost povezivanja ljudi različitih svjetonazora i iskustava, „Budimo ono što traži Istra od nas – budimo ljudi“, poentirao je istarski župan, govoreći kako su Pazinske odluke jedan od ključnih povijesnih trenutaka koji su oblikovali identitet Istre. 

Miljanić se s druge strane dotaknuo vlastite obiteljske priče. „Moj dida je bio partizan, a ja sam bio hrvatski branitelj i obojica smo domoljubi“, poručio je Miljanić. 

No, najveću pozornost izazvao je inspirativni govor gradonačelnice Pazina, Suzane Jašić, koja je otvoreno i bez uvijanja antifašističku povijest Istre stavila u trenutni društveni kontekst. 

Suzana Jašić, Orsat Miljenić, Boris Miletić, Sandra Benčić (FOTO: Grad Pazin)

„Zahvaljujem gospodinu Antoloviću na uvijek zanimljivom prisjećanju na naše pretke. Zamislimo na trenutak da su danas s nama u ovoj dvorani njihovi duhovi. Juraj Dobrila, porečko-pulski biskup rođen u Ježenju, predvodnik hrvatskog preporoda u Istri, borac za prava narodnog jezika i za osiromašeni puk. Bio bi sretan da vidi da su istarski ljudi danas pismeni i da se školuju, a do neba ponosan što pazinska gimnazija i strukovna škola nose njegovo ime. Vladimir Gortan iz Berma, simbol otpora fašizmu, kojega su talijanske fašističke vlasti strijeljale u Puli, otvorio bi današnje portale i društvene mreže, pročitao nekoliko komentara i – umro po drugi put. Olga Ban, 17-godišnjakinja iz Zarečja, strijeljana jer je zajedno sa svojom obitelji pomagala partizanima i jer se nije htjela odreći svojih političkih uvjerenja, stajala bi pred pazinskim dječjim vrtićem koji nosi njeno ime i ponosno plakala gledajući djecu. Djecu koju ona nikada nije stigla imati. Ruža Petrović, seljanka iz Režanaca, koju su 1944. godine talijanski karabinjeri i fašisti brutalno mučili jer je odbijala odati partizanske rute i položaje, a potom joj iskopali oči, ni nakon rata nije odustala. U Puli je osnovala društvo slijepih i slabovidnih osoba. Vjerojatno bi ih danas prvo posjetila. I nastavila se boriti za njih. A Božo Milanović, svećenik, teolog i političar koji je na Pariškoj mirovnoj konferenciji 1946. godine dokazima pokazivao tko živi u Istri i dao veliki doprinos njezinu pripajanju Hrvatskoj, možda bi danas ponovno tražio sugovornike. Ne više da razgovara o granicama Istre, nego o njezinoj supstanci. O tome što smo s njom učinili“, započela je Jašić.

Odmah potom upitala se jesu li svi oni bili domoljubi.

„Jesu li živjeli komforne živote pravdajući se da nešto nije u njihovoj nadležnosti? Da oni nisu krivi? Da se ne žele miješati? Da su oni koji misle drukčije neprijatelji, izdajnici ili budale? Ili su bili aktivni u borbi za svoja uvjerenja, za činjenice, za slobodu, obrazovanje, mir, ravnopravnost i socijalnu pravdu? Jesu li, mnogo prije današnjeg Ustava, živjeli njegove temeljne vrijednosti čak i onda kada su zbog toga bili prokazivani, bili u manjini ili riskirali vlastiti život? Njih da se sramimo? Ne dolazi u obzir“, nastavila je pazinska gradonačelnica. 

Dodala je kako su preci današnjih Istrijana živjeli u različitim okolnostima i zaticali se u situacijama u kojima se često radilo o preživljavanju, o golom životu ili o zaštiti vlastite obitelji te zaključila da ljudi u takvim vremenima donose različite odluke.

„Povijest ih poslije razvrstava pa zato govorimo o humanizmu, narodnjaštvu, fašizmu, antifašizmu … Zato što određeni skup ideja i ponašanja ima svoje ime. I zato da bismo nešto naučili jer povijest jest učiteljica života. Ali postoji pluralizam ljudske povijesti. Naši preci ponekad su bili na istim, a ponekad na različitim stranama. Mi, međutim, nismo oni. Mi smo novi ljudi, u novom vremenu, pred novim životnim izborima. Preci nam trebaju biti izvor snage da ih budemo dostojni. Ili, a vjerujem da bi oni sami upravo to željeli, da budemo bolji od njih. A naše je društvo danas nahuškano i međusobno podijeljeno do mjere da su uzdrmane čak i vrijednosti na kojima počiva naša država“, istaknula je Jašić.

Spomen ploča Pazinskim odlukama (FOTO: Grad Pazin)

Potom je okupljene zatražila da se podsjete ustavnih vrednota, nabrajajući slobodu, jednakost, nacionalnu ravnopravnost, ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalnu pravdu, poštivanje prava čovjeka, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavinu prava, demokratski višestranački sustav.

„Istodobno, domoljublje se privatizira. Netko si uzima pravo drugima propisivati koliko su Hrvati, koliko vole svoju zemlju i kolika im je mjera patriotizma. To je antidomoljubni čin. Što onda jest domoljublje? Domoljublje je ljubav i odanost vlastitoj domovini i ljudima koji u njoj žive. A ako je naša domovina Republika Hrvatska, onda domoljublje podrazumijeva i odnos prema državi: prema sustavu koji donosi zakone, upravlja javnim poslovima, ubire poreze i mora štititi javni interes. Domoljublje znači poštovati jezik, kulturu, povijest i tradiciju svoje zemlje. Ali znači i poštovati znanje, obrazovanje i ljude oko sebe. Prezir prema znanju, obrazovanju, kulturi i civiliziranoj komunikaciji nije domoljublje. To je njegova negacija. Domoljublje je i doprinos zajednici. Aktivno sudjelovanje, trud da zajednica bude bolja, upozoravanje na probleme i inzistiranje da se oni riješe“, nadalje je navela u svom govoru.

Zato, kaže, ne može se istovremeno biti domoljub i prezirati građanske inicijative, udruge, zviždače, novinare ili političare koji razotkrivaju razne bolesti sustava.

„Aktivan građanin koji štiti javno dobro nije neprijatelj države. On radi ono što bi domoljub trebao raditi. I konačno, zdravo domoljublje voli svoje, ali zbog toga ne mora mrziti tuđe. Ono zna da i lijevi i desni, i većina i manjina, i oni koji misle kao mi i oni koji ne misle kao mi, imaju jednako pravo na zdrav i dostojanstven život u svojoj zemlji. I zna još nešto – da su zrak, more, voda, tlo i šuma također domovina. Trovanje zemlje nije domoljublje. Omogućavanje njezina trovanja nije domoljublje. A nedjelovanje institucija pred korupcijom, kriminalom, nemarom i uništavanjem javnog dobra nije neutralnost. To je odustajanje od vlastite države. I zato vam danas želim ispričati jednu priču iz Istre. Iz njezina najšumovitijeg i jednog od najrjeđe naseljenih krajeva. Priču o Ćićariji“, dodala je Jašić.

A priča koju je ispričala svoj početak ima u svibnju ove godine kada je, kako kaže, iznad istarske Račje Vasi, lokacije nedaleko sela Lanišće, počela intenzivna sječa Ćićarije, odakle su natovareni deblima kamioni odlazili prema Gorskom kotaru i Sloveniji. Navodi kako je tu sječu naručila Udruga za upravljanje zajedničkom imovinom sela Račja Vas u kojoj je čelnik osoba koja je ujedno i općinski vijećnik Lanišća, a da su neki odgovori i reakcije institucija stigli samo zahvaljujući borbi mještana i istraživačkim radom pojedinih novinarki. Tako su Hrvatske šume potvrdile da prema važećem programu gospodarenja na toj lokaciji sječa nije predviđena do 2032. godine, dok je Ministarstvo poljoprivrede priopćilo da u 2026. godini za to područje nije izdana doznaka stabala i da u službenom registru nema podataka o otpremi posječenog drva.

„Za to vrijeme šuma je padala. Mještani su prijavljivali. Komunalni redar Općine Lanišće izašao je na teren još 12. lipnja, zajedno s djelatnikom Hrvatskih šuma i policijom. Zatečeni su izvođači, kamioni i velike količine trupaca. Ono što je utvrđeno dokumentirano je i upućeno nadležnima. A šuma je i dalje padala. U srpnju je na teren izašao šumarski inspektor Državnog inspektorata, na zahtjev Državnog odvjetništva i zajedno s policijom. Inspektor je kasnije novinarki potvrdio da su posječena i stabla bez doznake te najavio, nevjerojatno zvuči, prekršajnu prijavu. Šuma je i dalje padala. Zakon šumarskom inspektoru daje mogućnost da naredi obustavu sječe, zabrani njezin nastavak i privremeno oduzme bespravno posječeno drvo. Nije javno poznato da je išta od toga učinjeno. Sječa je prestala tek u kolovozu nakon što su mjesecima reagirali, najprije mještani i Općina, pa mediji, pa saborski zastupnici. Nakon što su na terenu bili Hrvatske šume, policija i Državni inspektorat. Nakon što je u cijelu stvar bilo uključeno i Državno odvjetništvo“, pojašnjava gradonačelnica Pazina.

Upozorava da javnost ni danas nema odgovor na neka „najjednostavnija pitanja“: koliko je stabala posječeno, koliko je kubika drva odvezeno, kome je prodano, koliko je novca dobiveno i hoće li odgovorni biti privedeni pravdi. Kako je sve to moguće, pita se Jašić, i zbog čega su ljudi odjednom počeli spominjati vjetroelektrane?

„Mnogo toga za sad ne znamo, ali nešto ipak znamo. Znamo da su građani prijavljivali. Znamo da je lokalna vlast reagirala. Znamo da su državne institucije znale. Znamo da su njihovi ljudi bili na terenu. Znamo da je inspektor utvrdio i stabla bez doznake. I znamo da su kamioni nastavili voziti. Zato Ćićarija nije samo priča o šumi, kao što Gospić, Benkovac i Pazin nisu samo priče o otpadu. To su priče o državi. O državi koja ima zakone, inspekcije, ministarstva, policiju i državna odvjetništva, državi koja od građana očekuje da poštuju njezina pravila. I zato građani imaju pravo očekivati da ih poštuje i ona sama. I da ih provodi onda kada još mogu nešto zaštititi. Ne tek kada od šume ostanu panjevi. Od tvornice – skladište otpada. A od odgovornosti, dopisi među institucijama. Jer domovina nije samo zastava. Domovina je i ova šuma. I pitanje je – tko ju je branio“, upozorava Jašić.

Na ovom mjestu u govoru je citirala riječkog nadbiskupa Matu Uzinića koji je nedavno rekao da nas problemi s kojima se suočavamo pozivaju da se zapitamo gradimo li Babilon ili novi Jeruzalem, a da se Babilon gradi ondje gdje vladaju strah, oholost, moć i želja da sebi pribavimo ime, dok se Jeruzalem obnavlja ondje gdje svatko preuzima svoj dio odgovornosti, gdje se različitosti ne ukidaju nego usklađuju i gdje se odnosi obnavljaju prije nego što se grade zidovi.

„I zato, posebno vama mladima koji danas sjedite ovdje: nemojte dopustiti da vam itko objasni da je ljubav prema domovini strah od drugih. Putujte. Po Istri, Hrvatskoj, regiji, Europi, svijetu. Upoznajte druge jezike, druge ljude, druge povijesti i druge načine života. Jer upoznajući svijet nećete manje voljeti svoj zavičaj. Vjerojatno ćete ga voljeti više. Ali ćete ga voljeti zrelije. Ne kao nešto što treba braniti od različitosti, nego kao nešto za što treba preuzeti odgovornost. Naši su preci svoje izbore napravili. Mi svakoga dana radimo svoje. Budimo ih dostojni. I, ako možemo, budimo bolji od njih. Smrt fašizmu. Sloboda pluralizmu. Sloboda narodu“, zaključila je Suzana Jašić. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Grad Pazin

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.