Pozitivan trend razmjenjivanja kazališnih komada na domaćim daskama koje život znače, donio nam je još jedno gostovanje Jugoslovenskog dramskog pozorišta, koje je u zagrebački ZKM stiglo s predstavom "Historija cirkusa" gdje je uz sintagmu Kottovog "velikog mehanizma" prodefilirala prava niska poznatih Shakespearovih tragičnih likova u "cirkuskom ambijentu"

Nakon "obilaska" Rijeke, u Zagreb nam je ponovno stiglo Jugoslovensko dramsko pozorište, i to i s više nego odličnom predstavom "Historija cirkus". Mlada redateljica Sonja Vukičević, inače poznata beogradska balerina i koreografkinja, inspirirana poznatim šekspirologom Janom Kottom i njegovom sintagmom "Velikog mehanizma povijesti", povezala je cijelu priču sa Shakespearovim tragedijama.

Već na samom ulazu u Zagrebačko kazalište mladih, hostese su posjetitelje zamolile da obuku bijele kute s kapuljačama koje nezadrživo podsjećaju na kukuljice kakve su nosili notorni pripadnici nosio Ku Klux Klana.

Čini se da je redateljica na taj način pokušala publiku spojiti s pozornicom, na kojoj su glumci predstavljali svojevrsne "pobjednike" što su do prijestolja došli gazeći po lokvama krvi, ali tako postali i eventualnim plijenom za neke druge "pobjednike".

Takvo što već smo imali prilike vidjeli i u kazališnom komadu s potpisom Lari Tompson ("Tragedija jedne mladosti"), a u izvedbi Zvezdara teatra, gdje je na poprilično sličan način publika također aktivno uključena u predstavu.

U sat vremena na sceni su se predstavljali dobro nam poznati likovi - Tit Andronik, potom Othelo, te Macbeth, koji je svoj zločin doveo na razinu državnog projekta, kao i naredni lik, Richard III. Uslijedili su i neizostavni kralj Lear te na koncu "šećer na kraju" Hamlet, kojem redatelj daje šansu, nastankom novog svijeta i nove generacije.

Kroz njihove kratke, ali ključne monologe (podsjetimo, predstava traje samo sat vremena), pokušala se izvući esencija tragičnosti spomenutih likova, što ostavlja vrlo snažan dojam na gledatelja uz neobična cirkuska pomagala, što je trebalo, i jeste, pojačati efekt grotesknosti. Upravo je na tom mjestu redateljica iskoristila svoje koreografske sposobnosti ne bi li impresionirala gledatelje, pri čemu se poslužila i glazbenim citiranjem Nicka Cavea.

Svu tu šaradu likova utjelovili su Branislav Lečić (Macbeth), Draga Mičanović (Kralj Lear), Anita Mančić (Hamlet), Tamara Vučković (Othelo), Miloš Vlalukin (Jan Kott), Mira Đurđević (Tit Andronik), Hristina Popović (Richard III), dok je Marko Ilić odglumio klauna, a Ana Stamenković, Marija Grbić i Tijana Krsmanović pokazale svoja baletna umijeća.