Još malo pa je završen i ovogodišnjeg Festival svjetskog kazališta. Hvala ti bože! Već na tjednu suvremenog plesa primijetila sam da nešto nije uredu s izborom repertoara, jer je vise od osamdeset posto programa bilo očajno, ravno katastrofi, a ništa bolje nije ni s ovogodišnjim festivalom. Jedino što se mogu upitati je - ljudi moji pa tko ovo vama prodaje?

Nedavno sam bila na izložbi suvremene ruske umjetnosti i uočila sliku koja se naziva "Zastrašivanje kulturom", e pa tako bi se mogao nazvati i ovaj festival, koji je počeo s engleskom predstavom "Okrutan i nježan". Loša priča o ženi koja živi u vojnoj bazi dok joj muž osvaja svijet. Iako ni ona ne sjedi skrštenih nogu, ipak se iznenadi kada od muža iz Afrike dobije "paket", točnije njegovu novu ženu i sina. Što je bilo dalje ne znamo, jer zbilja nismo imali živaca pratiti tu dosadu.

Iduća predstava je bila "Rat i mir" (Rusija) koja traje ni manje ni više nego 3 sata i 45 minuta. No, zbog kvara u tehnici nije bilo prijevoda tako da sam u pola sata uspjela zaspati 3 puta, te nakon toga pobjeći što dalje. Kasnije sam na televiziji gledala komentare predsjednika Mesića, koji zna ruski pa je njemu i bilo ok, međutim ipak me iznenadio Slaven Letica koji je bio naprosto oduševljen viđenim. Čuj njega? Pa normalo, kad se sjetim njegove predizborne kampanje i onog vranca i odore ... čovjek se pali na te stvari!

Nešto oduševljenja pružila nam je lutkarska predstava iz Gruzije, "Bitka za Staljingrad". Malo smo se vratili u djetinjstvo, u doba kada smo kazalište pojmili samo kroz lutke. Slijedeće djelo s repertoara, "Jedan dan u životu Ivana Denisoviča", iz Ukrajine davalo nam je mnogo nada, jer dosta nas je čitalo tu knjigu te su velika iščekivanja bila neminovna. No, šok su nam priredili organizatori, koji se OPET nisu UDOSTOJILI prevesti predstavu, već nas je na stolicama dočekao iskopirani dijalog, pa ti brale pogađaj slova u mraku ili prati predstavu na jeziku kojeg ne razumiješ! Osim loših kosima tu i tamo su skinuli i po kojeg glumca do gola, ali je to tako loše izgledalo da izgubite volju za muškim golim tijelom, ako ste žena naravno … čak smo u pola predstave počeli raspravljati na kojoj smo predstavi vidjeli najmanji penis, a da glumac nije bio mokar!

Na ulazu na "Maskaretu" prvo pitanje je bilo - koliko predstava traje i da li ima prijevod! Traje 2 sata i 45 minuta i ima prijevod ... ok, idemo! Priča o modernoj Pepeljugi koja na maskiranom balu gubi narukvicu, koju nalazi i krade njena prijateljica, te je daje grofu koji pati od kronične nejebice pa ucjenjuje Pepeljugu da se uda za njega, iako je već udana i iako joj muž skače po glavi k'o doberman s pitanjem da gdje joj je narukvica. Ni to nismo imali živaca pogledati do kraja … baš smo loši. Uglavnom, ako ste propustili ovo mučenje i pritom ostavili u svom novčaniku cca. 850 kuna, koje bi odvojili u slučaju da ste sve išli gledati, svaka vam čast!