Državno odvjetništvo istanbulskog gradskog okruga Sisli, u kojem živi proslavljeni turski pisac Orhan Pamuk, protiv tog je književnika podnijelo je kaznenu prijavu zbog 'javnog ponižavanja svega što je tursko'. Državu Tursku zabolio je Pamukov intervju objavljen u Švicarskoj, te bi književnika, čini se, društvo voljelo vidjeti u prokletoj avliji. Kazna predviđena za nedjelo 'javnog ponižavanja svega što je tursko' - tri godine zatvora

Proces protiv Pamuka trebao bi započeti u prosincu mjesecu, a prije nego li ode na sud književnik će najprije skočiti do Dojčlanda, gdje će ga odlikovati Mirovnom nagradom njemačkih nakladnika. U spornom razgovoru s novinarima Orhan je divanio o bližoj turskoj povijesti, te dao na znanje da je u toj miroljubivoj i nadasve naprednoj zemlji ubijeno trideset tisuća Kurda i - pazi sad - milijun Armenaca. Podsjetimo, riječ je o onoj istoj Turskoj koja bi rado kročila u Europsku uniju i kojoj nije jasno zbog čega zapad s takvim podozrenjem gleda na tu nakanu. Podizanje optužnice radikalniji neće propustiti protumačiti kao otvoreni poziv na linč književnika.
- Ako mislite na to koliko je trenutno ugrožen njegov život, mislim da se to uopće ne može procijeniti. Svuda na svijetu ima fanatika. Ne smije se, međutim, zaboraviti da ga načitani slojevi u Istanbulu nevjerojatno vole. Kada tamo prolazi ulicama, zdrave ga s poštovanjem. Ne smije se početi misliti kako je sada protiv njega usmjerena jedna čitava fronta. Postoje nacionalistički i vrlo ograničeni krugovi, komentirao je s tim u vezi liričar i prevoditelj Joachim Sartorius.


S mišljenjem, upravo spomenutog, cijenjenog liričara i prevoditelja, naravno, složit će se svatko, ali isto tako nema sumnje da veliko poštovanje koje prema Orhanu Pamuku imaju turski intelektualci niti najmanje neće utjecati na brojne radikalne idiote koji će optužnicu uistinu shvatiti kao poziv na skidanje književnikove glave. 

I kako nakon svega gledati na slobodarsku Tursku? Malo su se zaigrali genocida pa su posmicali Kurde i Armence, a zatim se malo zaigrali da bi zaboravili da su se igrali rečenog, jelte, genocida. Za sve je, dakle, kriv, a tko drugi nego književnik. Zato ga valja hapsiti, da slučajno, nedajbože, tkogod ne pomisli da nešto progresivno truli u Turkiji.  

P.S. Povucite malo paralelu s domaćim nam meridijanima i paralelama, štošta vam se možda otkrije.

P.S.S. Tisuće i tisuće mojih Bosanaca, a prije svih reis Cerić, kune se u gore spominjanu Tursku. To im je, jelte, uzor i vodilja. E, pa - živjeli.