NUDE LI SE PROMJENE: Pobjeđuje li Kukuriku koalicija zbog svoje kvalitete ili zato što se Hrvatima HDZ toliko ogadio
Da su u ovom trenutku izbori, "Kukuriku" koalicija osvojila bi 78 zastupnika, dva više od potrebne apsolutne većine, što je 11 mandata više u usporedbi s rezultatima izbora otprije četiri godine. Predvodeći listu lijevog bloka, SDP bi u novom sazivu Sabora imao 61 zastupnika, odnosno - najviše do sada u povijesti te stranke. Pokazuju to ovih dana objavljeni rezultati istraživanja koje su zajednički proveli Nova TV, Večernji list i Mediaservis. Ma koliko željeli promjenu vlasti u Hrvatskoj, kod svakoga tko imalo razmišlja svojom glavom, rezultati ove ankete navode na razmišljanje, prije svega zbog onog dijela koji ovdje još nismo spomenuli: HDZ bi, kaže statistika, na ovim izborima mogao ostvariti najlošiji rezultat do sada i završiti sa samo 41 mandatom ... Poražen.
Pobjeđuje li SDP u koaliciji s lijevim blokom tako premoćno zbog vlastite kvalitete?
I to nas dovodi do ključnog pitanja: pobjeđuje li SDP u koaliciji s lijevim blokom tako premoćno zbog vlastite kvalitete i kvalitete svog predizbornog programa, umješnosti u njegovom predstavljanju i velike popularnosti kod naroda, ili prvenstveno zato što se HDZ već toliko ogadio ljudima da i kod tradicionalnih HDZ-ovih birača izumire želja za time da im se poklone još četiri godine vlasti? Jesu li prvi toliko dobri da su napokon uspjeli osvojiti naciju, po anketama čak i bolje nego Račanov SDP? Ili su nam oni drugi toliko omrznuili da nema tog boga koji bi im mogao pomoći da osvoje vlast? Čak ni suđenje Ivi Sanaderu - glavnom mangupu u njihovim redovima, na kojega HDZ (kroz šale i pošalice Vladimira Šeksa) pokušava svaliti svu krivnju za mitolologiju u vladanju te stranke, a sebi (i prvenstveno sadašnjoj predsjednici stranke Jadranki Kosor i 'novim' članovima stranke, ma koliko nam oni već sad mirisali na provjerenu HDZ-ovu politiku), pripisati sve zasluge za to što su Državnom odvjetništvu napokon odriješene ruke da na ruke takvih nabace lisice ...
Ili zato što se HDZ već toliko ogadio ljudima
Niti ta toliko opjevana "borba protiv korupcije" za koju je, eto, "jedino HDZ smogao snage" i provodi se samo u redovima HDZ-a "dok su druge stranke, začudo, ostale nedirnute istragama" ... ne ulijeva, čini se, baš previše volje da se na listiću zamrči isti pravac za iduće četiri godine, jer nekih je stvari jednostavno - dosta. Ne pomaže tome baš ni medijska hajka koja se oko Sanadera u zadnje vrijeme diže, pa čak ni ispovijedi punice i punca, roditelja supruge Mirjane Sanader, koji, ma koliko naivno djelovali, možda i nisu toliko nevini kao što se žele prikazati.
"Mi smo ga voljeli kao sina, na kraj pameti nam nije bilo da nas vara i da će sve tako završiti", kaže, naime, Sanaderova punica. Ako je vjerovati medijskim izviješćima, osvijestila se tek kad je doktor Sanader kupio grobno mjesto u Zagrebu, za 100.000 eura, neposredno prije početka njegove političke smrti. Zadnji put su razgovarali u vrijeme kad je punica posumnjala da nešto nije u redu, jer "fetivi Dalmoš kupuje grob u Zagrebu, gdje je malo onih koji bi ga došli ispratiti na zadnji počinak ... ".
Što je u međuvremenu za svoju popularnost učinio SDP?
Hm, kada je to i zašto Sanaderova punči posumnjala u sve one s Markova trga, s kojima je tako vjerno služio hrvatskom narodu, kad je to predosjetila da će mu u (političkoj) smrti okrenuti leđa? I, ako zanemarimo pitanje kad se to tako žustro okrenula protiv onoga koga je voljela kao sina, ne bi li eskulpirala vlastitu kćer - nije li njena ispovijed uslijedila tek kad je do kraja postalo jasno da je HDZ toliko opterećen da mu i većina naroda koji je tradicionalno glasao za njih danas okreće leđa? Dakle, kad je postalo do kraja jasno da HDZ gubi. Teško je reći što je u međuvremenu za svoju popularnost učinio SDP, pogotovo ako se rezultati nedavne ankete i predizborna zbivanja usporede s SDP-om Ivice Račana uoči 2000. godine. Poznata neodlučnost, rečenice bez ritma, jer je njihov početak i kraj vječno tražio negdje duboko u mislima, nedostatak karizme u odnosu na tadašnju aureolu koju je nosio vođa koalicijske stranke Dražen Budiša ...
Sve se to danas, zapravo, čini kao silno jaka energija u odnosu na tragove koje ostavlja današnje vodstvo SDP-a. I njen čelnik, sam je sebe, mjesec dana uoči izbora sveo na bijeg od televizijskih kamera i mikrofona, ili na to da pred njima stoji samo da bi komentirao događaj dana ili neki HDZ-ov gaf. Ili gaf svoga predviđenog ministra financija, i tako otkrio promašaj vlastite stranke na koji je kao od šale ukazao Predsjednik države: ako MMF može pomoći, zašto ga ne bismo zvali? O tome da, zapravo, o budućnosti zemlje od budućeg premijera nismo čuli puno više od ideje da ćemo, kad se jednom promijeni vlast, tek otvoriti raspravu o tome, da se i ne govori, kao i o tome da, nakon što je Jadranka Kosor izgubila uzde onog konja kojeg je svojedobno bila uzjahala, on te uzde nije ni pokušao preuzeti, kao da se konja boji ...
O budućnosti zemlje od budućeg premijera zapravo nismo čuli gotovo pa ništa
Problem je u tome što ni priča o Račanovom, naizgled slabijem od ovog, a ipak jakom SDP-u, nije bila toliko jaka da ovom narodu bude dovoljan razlog da raskine s onim što ga je vuklo unazad, pa je pravo pitanje koliko će to biti današnji SDP koji dobar dio svoje popularnosti duguje prije svega padu HDZ-ove. I u tome koliko će vremena proći da Sanaderu punica oprosti grijehe. Iskustvo nas uči da bi do tada i narod mogao zaboraviti za što je sve odgovoran Pedro. Pogotovo ako ne osjetimo da je politika koju smo izabrali doista donijela promjene. I onda ćemo se opet pitati ima li narod vlast kakvu zaslužuje, ili ove na vlasti ipak nismo zaslužili. I bit će kao da nismo ni birali i izbrali promjene.
Lupiga.Com
