Nino Flisar - umjetnici promjene ne reflektiraju dovoljno brzo
Razgovor, dakle, objavljujemo kao najavu knjige intervjua Darije Žilić „Paralelni vrtovi“ koja izlazi u rujnu u izdanju opatijske izdavačke kuće Shura publikacije, a sadržavat će autoričine razgovore s pedesetak uglednih pisaca, teoretičara i aktivista iz Hrvatske i regije, a kojima je zajedničko opiranje neoliberalističkim vrijednostima, zagovaranje mirotvornosti i rušenje različitih predrasuda.
Jedan si od organizatora pjesničkog turnira koji se svake godine održava u Mariboru. O kakvoj je manifestaciji riječ?
„Pjesnički turnir“ je takmičenje za najbolju neobjavljenu pjesmu na slovenskom jeziku u tekućoj godini. Počeo je 2001. godine, kada ga je njegova autorica, Zora A. Jurič, prvi puta organizirala. Ideju o pjesničkom turniru je preuzela iz romana „Marpurgi“ slovenske spisateljice Zlate Vokač. Taj roman govori o srednjevjekovnom Mariboru i u njemu je također opisan pjesnički turnir u gradu Riegersburgu, u blizini Maribora, Gradca i Monoštroma. Od tada do danas je turnir bio izveden devet puta, ove godine će se održati jubilarni deseti puta, i u ovom trenutku je jedna od najznačajnijih pjesničkih priredbi u Sloveniji. Na njemu se također dijeli nagrada koja se zove „vitez/vitezica pjesništva“. Dosad su tu titulu ponijeli značajni slovenski pjesnici, kao na primjer, Erika Vouk, Maja Vidmar, ili pak od mlađih Stanka Hrastelj, Tomislav Vrečar. Turnir se odvija tako da se na početku godine raspiše natječaj, na kojeg pjesnici šalju po jednu svoju neobjavljenu pjesmu, a potom strukovni žiri izabere 24 polufinalista, koji se natječu na dva polufinalna turnira tako da pjesme sami interpretiraju. Živa interpretacija pjesme je nekako zapostavljena, pa je to afirmacija i onog zvukovnog u poeziji. No temeljna intencija turnira je popularizacija poezije. Finalno natjecanje se održava u Mariboru, a dva polufinalna u drugim mjestima u Sloveniji. Na finalnom natjecanju nastupa 12 finalista, a uobičajen je i nastup glazbenih gostiju. Na kraju turnira se radi zbornik u kojem se nalaze pjesme finalista. Viteza poezije bira i žiri i publika. Moram istaknuti da se na najtečaj javi i do 100 ljudi.
Maribor će 2012. biti evropska prijestolnica kulture i tada će biti organiziran turnir s još više sudionika iz regije. Što još pripremate, koje kulturne projekte kojima ćete se predstaviti evropskoj kulturnoj javnosti?
Godine 2012. će Maribor s partnerskim portugalskim gradom Guimaraesom, biti evropska prijestolnica kulture, o tome se u Mariboru jako puno govori, jer Maribor neće biti samo evropska prijestolnica kulture, već i vodeći partner u konzorciju Evropske prijestolnice kulture 2012., kojeg još čine Murska Sobota, Slovenj Gradec, Ptuj, Velenje i Novo Mesto. Konkretne pripreme su već počele. Na početku 2010. godine utemeljen je javni zavod Maribor 2012., koji je na sebe preuzeo rad na tom projektu. To je vrlo zahtjevan posao i žalim što se na tom području nije prije počelo raditi. Žalosno je inače što se malo ulaže u mariborsku umjetničku produkciju, jer najjednostavnije je dovesti neke projekte izvana. Mariborski župan se hvali kako je Maribor univerzitetsko mjesto, no smatram kako je žalosno da je ipak 10 000 studenata na području umjetnosti i kulture zanemareno. Maribor bi htio biti umjetnički centar, ali ima velike probleme s urbanom kulturom koja uopće nije dovoljno financirana. O tome nam govori primjer životarenja jedinog nekomercijalnog neovisnog radija MARŠ, zatim Mladinskog kulturnog centra Maribor, koji već desetljeće nema klupske prostore, te nedovršen zavod na području kulture kojeg je već općina morala završiti. Založba Pivec, pri kojoj sam zaposlen, će u okviru EPK izvoditi dva projekta, objavit ćemo leksikon Mariborske kulture i društva 20 stoljeća, a drugi veliki projekt bit će Evropski pjesnički turnir, na kojem će se natjecati 12 eminentnih evropskih pjesnika, koje će izabrati nacionalni strukovni žiriji, a među njima će biti i pjesnik iz Hrvatske (nacionalni izbor će za Hrvatsku organizirati Hrvatsko društvo pisaca). Postoje realni dogovori da će na 10. pjesnički turnir doći i predsjednik Republike Slovenije, dr. Danilo Turk.
Urednik si u Založbi Pivec u kojoj je objavljena i antologija suvremene bosanskohercegovačke poezije. Možeš li nam reći kako je došlo do realizacije tog projekta, tko je inicijator, tko su prevoditelji?
Krajem godine 2009. objavili smo panoramu bosansko-hercegovačke poezije „Zmajkuje prostora“ (Nedostaje prostora), njen autor je Željko Grahovac, a ta je panorama u BiH objavljena 2001. Treba istaknuti kako je posljednja antologija BiH poezije izašla 1984. godine. Do suradnje oko prijevoda te antologije došlo je 2005. kada sam bio gost na festivalu Cum Grano Salis u Tuzli. Željko Grahovac je za slovensko izdanje priredio izbor 66 pjesnika i popratio ga miniesejima o svakom pjesniku. Prevoditelji su bili Josip Osti, Željko Perović, Marjan Pungartnik i ja. U prosincu 2009. godine organizirali smo promociju knjige u Mariboru i Ljubljani, a gostovali su na njoj četiri autora iz izbora- Jospi Osti, Hadžem Hajdarević, Amir Talić i Admiral Mahič.
Zajedno sa pjesnikinjom Petrom Kolmančić radiš zanimljive performanse u kojima povezujete poeziju, video, animaciju, likovnost itd...
Sa Petrom sam radio neke performanse, koji su u sebi uključivali autorsku glazbu, video, animaciju, likovna djela, gimnastiku. Naime, u Sloveniji su krajem devedesetih „klasične“ literarne večeri postale dosadne. pa su mladi pjesnici počeli povezivati poeziju s drugim umjetnostima. Performans je postao jedan od temeljnih umjetničkih oblika na svim poljima umjetnosti, on najbolje reflektira duh modernog vremena.
Umjetnost doživljavaš kao kritičku refleksiju, vrlo si aktivan u kreiranju kulturne scene u Mariboru. Zanima me kakva je nezavisna kulturna scena u Mariboru, na koji način umjetnici u tom gradu promišljaju multikulturalnost, budući da su u Maribor doselili ljudi iz raznih krajeva bivše zemlje?
Umjetnost ne doživljavam samo kao kritičku refleksiju, već i kao estetsku i etičku tvorbu. Nekad mi se čini da umjetnici ne reflektiraju dovoljno brzo promjene koje se događaju u svijetu, svijet mnogostrukih komunikacija, tehnologije. Nezavisnu scenu, ako se tako može nazvati, čine Mladinski kulturni centar, Multimedijalni centar Kibla i Kulturni centar Pekarna, a treba istaknuti i međunarodni festival vizualnih komunikacija Magdalena, festival suvremenog plesa Nagib i međunarodni festival dokumentarnog filma DokMa. Te institucije brinu o tome da u Mariboru bude prisutna suvremena umjetnost, a treba istaknuti još dva medija Katerdro i Mariborski radio Študent. Maribor je kroz povijest bio multikulturalni grad, dugi niz stoljeća bila je prisutna židovska zajednica, tu su živjeli zajedno Slovenci i Nijemci. U razdoblju od 1950. godine do 1990. godine bio je izrazito industrijsko mjesto u koje su dolazili živjeti ljudi iz svih republika bivše Jugoslavije. Danas nema te multikulturalnosti, jer potomci tih ljudi su u velikoj mjeri asimilirani i uključeni u umjetničku i kulturnu scenu u Mariboru. Trenutno u Mariboru gostuju npr. studenti u programu Erasmus, no pravog doseljavanja stranaca, onih koji bi se u Mariboru nastanili, nema, premda je Maribor na dobrom položaju - tu je rijeka Drava, blizu je Pohorje (ovo je prikrivena propagandaJ).
Na kojim projektima trenutno radiš?
Trenutno radim upravo na spomenutom projektu Pjesničkog turnira. Zajedno sa Petrom Kolmančić i Dušanom Hedlom pripremamo projekt „Rokeri pjevaju pjesnike“, to je projekt u kojem rock grupe uglazbljuju pjesme mlađih slovenskih pjesnika i onda se snima cd. Prošle godine je bilo vrlo uspješno, jer mariborska lokalna televizija RTS je u cijelosti prenosila koncert. Sudjelovalo je 15 pjesnika i 12 glazbenih grupa, bilo je čak 200 sudionika. Osim toga, uređujem knjige u Založbi Pivec, član sam programskog odbora festivala Slovenskih dana knjige u Mariboru, zatim u programskom sam odboru međunarodnog festivala suvremenih performativnih praksi „Performa“, sudjelujem u izboru pjesme za jesensku literarnu akciju „Poezija“, kao urednik sudjelujem još pri neovisnoj izdavačkoj kući „Subkulturni azil“ i kao urednik publikacije Međunarodnog festivala tehnoloških umjetnosti. Posla je i previše...