Nema tome dugo vapio je gradonačelnik Slavonskog Broda s TV ekrana i tražio pomoć u vezi smrada kojim je njegov grad zasipan iz Broda s druge strane Save. Bilo mi je žao i grada i građana i gradonačelnika. No, onda sam slučajno pogledala emisiju „Kućni ljubimci“ i upoznala Udrugu za zaštitu životinja „Victus“. Oni muku muče s nepostojanjem uvjeta za njihov rad - spašavanje i brigu oko napuštenih i odbačenih životinja. Brodom s naše strane svakodnevno trčkara, piški, laje, stradava pod kotačima automobila i ugiba veliki broj napuštenih, zapuštenih i „zaboravljenih“ životinjica

Odakle početi i kako početi, a ostati pribrana napisati ono što sam zapravo htjela i ne dopustiti da me ponesu emocije radi kojih bih mogla napisati i nešto što bih kasnije požalila. Kako okarakterizirati narod koji se zgraža nad prizorima nasilja nad psima lutalicama (i inima koji su se možda slučajno u krivo vrijeme zatekli na krivome mjestu) u Ukrajini i Poljskoj, ali ih zato, kako običavaju reći prvi nam susjedi, „boli uvo“ za nasilje nad životinjom u susjedovom dvorištu, a kamo li na ono koje se događa u gradu ili okolici?

Mislim da više nikome ne trebam objašnjavati koliko sam osobno zgrožena svekolikim nasiljem u Hrvata. Brine mene također nasilje u svijetu, ali ipak me više brine ovo naše domaće, autohtono. Uvjerena sam naime kako nasilje rađa nasilje i kako se ono uči od malih nogu. I zato se bojim svakog pa i najmanjeg nasilnog ponašanja, naročito nad onim bićima koja ne mogu zvati u pomoć niti mogu nasilje bilo kome prijaviti. Oni ne mogu čak računati ni na onu „moja riječ protiv njihove“ jer ne govore. Oni su životinje.

MONSTRUMI MEĐU NAMA: Pogledajte što su sve ljudi spremni učiniti psu

POTRESNO SVJEDOČANSTVO: Gleda me pravo u oči, izgleda kao kip, nestvarno, ali pogled mu je živ

UZNEMIRUJUĆE SCENE KOJE OTVARAJU PITANJE: Gospodo, hoće li se i kada ovdje početi provoditi zakoni?

Čitam kako su prije nekoliko dana djeca u Puli šutala nogama štene i vjerojatno bi ga lišila života da nije naišao neki čovjek i spasio psića. Neće proći ni par godina, ta će djeca možda negdje cipelariti svog manje sretnog školskog kolegu ili roditelja. Možda im u dosjeima već tada bude zabilježeno nasilničko ponašanje otprije, pa će se to onako usput i spomenuti u nekom budućem novinarskom izvješću ili će nam to s visoka priopćiti neka glasnogovornica policijske uprave tadašnje.
 
U uvodu spomenuta udruga Victus od svog Grada i gradonačelnika traži zemljište na kojemu bi osnovala azil za svaku onu životinju koja svakodnevno trčkara, piški, laje, stradava pod kotačima automobila i ugiba, a takvih napuštenih, zapuštenih, „zaboravljenih“ i odbačenih životinjica u Slavonskom Brodu postoji veliki broj. Udruga to traži kako bi se o njima mogla brinuti, kako bi iste bile na jednom mjestu, kako nikoga ne bi ugrožavale, nikome smetale, ali niti same bile ugrožene. S tog bi se mjesta u miru mogle pokretati akcije udomljavanja nesretnih životinja i sve bi to u zemlji seljaka koji su se preko noći počeli nazivati gospodom uvjereni kako se to zaista preko noći i postaje, bio korak naprijed. Ako ne za cijelu zemlju, a ono barem za jedan grad. No, pogađate, gdje bi na mjestu koje nije za ljude, a kamo li za životinje, gradonačelnik brinuo brigu o paščadi i to još onoj koja luta, pa makar lutala i njegovim gradom. I gdje bi još i dijelio zemljišta za tu paščad. Malo morgen. Iako, postoji i neka zakonska obveza prema kojoj bi možda ipak trebao saslušati što mu to mladi građani njegova grada imaju za reći i predložiti. Iako postoji i neki Zakon o dobrobiti životinja, ma kakav on bio...
 
Čitajući u zadnje vrijeme apele članova Udruge „Victus“ koji su problem zemljišta za azil rješavali privremeno koristeći privatno zemljište uz plaćanje, a što je sve zajedno nekome izgleda počelo smetati pa se taj takozvani „plaćeni smještaj“ za životinje gasi, što u prijevodu znači da će se svi psi koji se tamo trenutno nalaze od određenog skorog datuma ponovo naći na ulici, Lupiga ovdje u cijelosti prenosi otvoreno pismo Udruge „Victus“ i njihovih prijatelja iz cijele Hrvatske i šire gradonačelniku Grada Broda s naše strane, isto kako je on nama svima onomad prenosio svoj vapaj radi smrada rafinerije preko puta koristeći svakako jači medij od Lupige, zahvaljujući čemu smo svi saznali da ima veliki problem i suosjećali s njime toliko da ga eto i ovdje višekratno spominjemo, jer mi bismo, eto, željeli živjeti u zemlji koja je i za ljude i za životinje.

"Udruga za zaštitu životinja „Victus“ Slavonski Brod i njihovi simpatizeri i prijatelji iz cijele Hrvatske i inozemstva Gradonačelniku Slavonskog Broda g. Mirku Duspari, dr.med.
 
Predmet: OTVORENO PISMO vezano na HITNO rješavanje zadovoljavajućeg prostora za gradnju AZILA ZA NAPUŠTENE I ODBAČENE ŽIVOTINJE na području Grada Slavonskog Broda.
 
Poštovani gospodine gradonačelniče!
 
Udruga „Victus“ je udruga za pomoć napuštenim, gladnim i bolesnim životinjama Brodsko-posavske županije. Službeno je osnovana 15.01.2011. godine na poticaj skupine entuzijasta i ljubitelja životinja, a sve u cilju zaštite i promicanja privremenog i trajnog zbrinjavanja napuštenih, izgubljenih i odlutalih životinja na području Brodsko-posavske županije, koje u našem gradu i okolici predstavljaju veliki problem, kojega ne možete i ne smijete ignorirati. Ne možete čak ni reći da niste s njime upoznati.
 
Nebrojeno puta smo pokušavali doći do Vas, razložiti Vam svoje ideje, upoznati Vas s „našim“ problemima. Navodnici su ovdje stoga što tzv. „naši“ problemi su u stvarnosti Vaši problemi, jedino što se Vi njima ne bavite, a mi smo skupina ljudi koje ti Vaši problemi zabrinjavaju, ljubitelji smo života i životinja, pa smo spremni pomoći Vam u rješavanju Vaših problema i pristajemo ih čak nazvati i našima – ali ipak očekujemo bar Vašu elementarnu pomoć.
 
Pomoć u pronalaženju rješenja i mjesta na kojemu bismo mogli osnovati azil za napuštene životinje, koji nikome ne bi smetao i gdje bismo mogli na pravi način organizirati smještaj i brigu o životinjama koje nisu imale sreće. Grad Slavonski Brod i naša Županija veliko su područje. Problem napuštenih i odbačenih životinja svakim je danom sve veći, a mi skrbimo o svakoj životinji koju pronađemo i zahvaljujući volonterizmu te prijateljima koji nam doniraju hranu i novčana sredstva uspijevamo problem umanjiti – bar na neko određeno vrijeme.
 
Velik je broj životinja koje smo uspjeli sretno udomiti, no svjedočili smo i stravičnim pričama napuštanja i zlostavljanja životinja (naročito pasa) za koje nismo mogli vjerovati da se događaju u našem gradu. Osnovno je, gospodine gradonačelniče, razviti svijest o tome kako životinje nisu krive za situaciju koju susrećemo na ulicama grada, po poljima, šumama i zapravo svugdje. Potrebno je shvatiti da su ljudi – naši građani ti koji stvaraju problem s prekobrojnim životinjama koje lutaju.
 
Ljudi su ti koji prvo nabavljaju životinje, a potom se o njima ne brinu na pravi način, ne brinu se ni o tome da se spriječi nekontrolirano razmnožavanje, a kada nastane problem s neželjenim leglima ili im životinje jednostavno dosade, a u ovo današnje vrijeme mnogima postanu i financijski problem, oni su ti koji životinje ostavljaju ili bacaju poput smeća u prirodi ili po gradskim lokacijama. Mi Vam nudimo pomoć u osmišljavanju akcija i kampanja kako bi se kod građana razvila svijest o potrebi zaštite životinja, o tome kako imati ljubimca sa sobom nosi i odgovornosti koje su čak i zakonski propisane, a zakonodavstvo ide prema tome (jer svijet bi trebao biti civilizirano mjesto) da se još više zaštite prava životinja.
 
Za kontrolu provođenja Zakona nadležna je veterinarska inspekcija koja ima pravo u svako doba pristupiti životinjama i izvršiti kontrolu. Veterinarska inspekcija u slučaju nepravilnosti zabranjuje postupanje protivno Zakonu, naređuje mjere uklanjanja nepravilnosti, ima pravo oduzimanja životinja te podnosi kaznenu prijavu ili zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka. Kaznene odredbe primjerice za mučenje i ubijanje životinja za fizičke osobe iznose od 10.000,00 do 15.000,00 kuna, a za napuštanje životinje od 5.000,00 do 15.000,00 kuna. Prema Zakonu u slučaju ponovljenog zlostavljanja i nanošenja boli životinji uz novčanu kaznu fizičkoj osobi može se izreći i trajna zabrana nabavljanja druge životinje, a pravnim osobama zabrana obavljanja djelatnosti na godinu dana.
 
Zakon propisuje i obvezu razvijanja svijesti javnosti, osobito mladih, o zaštiti životinja od strane nadležnih tijela državnih uprava i lokalnih samouprava, a smatramo da se tome trebaju priključiti sve institucije te svaka obitelj i pojedinac. Građani trebaju biti upoznati sa Zakonom o zaštiti životinja kako bi se poduprla njegova primjena. U svijetu izvrnutih vrijednosti, u kojem sve češće možemo svjedočiti o napadima čovjeka na čovjeka iz kanibalističkih pobuda, gdje nasilje među mladima poprima zabrinjavajuće razmjere, želimo poručiti svima kako nas životinje i njihova nesebičnost, dobrota, vjernost i ljubav mogu vratiti na pravi put čovjekoljublja, tolerancije i prijateljstva.
 
Naša je želja da nam Vi u tome pomognete i da nam ispred Grada, koji je i naš grad osigurate zemljište na kojemu bismo mogli izgraditi azil za napuštene životinje. Lijep primjer je Grad Osijek čiji azil je zahvaljujući volonterizmu i entuzijazmu mladih ljudi mjesto gdje već građani dolaze po dašak mira, prijateljske atmosfere i druženje sa životinjama koje, dokazano je, ima i terapijske vrijednosti. Pomognite Vi nama – a mi već pomažemo Gradu koji nas ignorira. Pomognite Vi nama – a mi ćemo Vas uskoro uvjeriti što grupa ljudi i puno ljubavi može napraviti ni iz čega. Pomognite Vi nama – pomoći ćete i sebi! Jer kako smo rekli g. gradonačelniče na početku, ovo čime se mi bavimo, vapeći za pomoć... zapravo je Vaš problem! Hvala na pažnji i vremenu! Naša je stranica: www.udrugavictus.com.hr.
 
Očekujemo Vaš cijenjeni poziv i spremni smo se sastati s Vama kad god to Vama odgovara"

Lupiga.Com