Ovaj panegirik sedmom danu u tjednu trebao je izaći prošle nedjelje, samo nekoliko dana nakon prevažnog zahtjeva naše najveće crkve da se nedjeljom zabrane sve aktivnosti. Ali nisam, u blagdanskoj prigodi, htio povrijediti ničije osjećaje. I bolje da je ispalo tako, kako je danas na ovom europskom okrajku kišni dan, tekst ima dodatnu težinu

Kada se ovdje osvrćem na inicijativu Katoličke crkve da se nedjeljom zabrane sve radne pa i sportske aktivnosti, ne pada mi na pamet tzv. imanentna kritika crkve, jer nisam pripadnik iste, pa na to nemam pravo. Ali imam pravo zašiljiti pero kad se crkva miješa u moja prava. A moje sveto pravo je, kako na Kaptolu ispravno uočavaju, ali krivo nastavljaju, pravo na nedjelju. E ali takvu nedjelju koja meni paše. A meni paše radna i sportska nedjelja. Najbolje rezultate, radne i sportske,  postižem nedjeljom, kako će se, uostalom, i dokazati ovim tekstom.

Svu ispraznost prazne nedjelje, vjerujem, ne treba nikome dokazivati. Dovoljno je da čovjek stisne zube pa posluša "Prokletu nedjelju"  "Parnog valjka". A Zvonimir Berković je u "Rondu" dokazao da ako se nedjelja uzima redovito u takvom pakovanju, kako predlažu trgovci s Kaptola, može sve završiti psihički  vrlo hrđavo. Doduše, u oba slučaja opjevane su i ispričane gradske nedjelje, možda je ona na selu i na otocima nešto življa, mada sumnjam, imao sam priliku živjeti u šumi, i znam kako je to.
Znači, ne dam nedjelju. Ove radne bi se još nekako odrekao, ali sportske nikako. Pa nisam još došao sebi od lude ideje da se prvenstveno kolo ove naše glupe lige igra subotom, a sad bi još i one malobrojne koji se drže svijetle nedjeljne tradicije prisilili na kapitulaciju.
 Podržavam i one koji rade nedjeljom, znači i - ako već nije jasno - i samog sebe. Nema većeg gušta, u općoj nedjeljnoj praznini, nego pronaći kiosk, trgovinu ili, moguće je i to, knjižaru koja radi nedjeljom. Stvar kupljena nedjeljom ima drugačiju auru. Konačno, kojim danom su vam najbolje novine? Jasno, nedjeljom. 
Koja je to luda zamisao da se čovjeka oslobodi svega čime inače krčmi svoj život, da bi se nedjeljom, što? Zagledao u vlastiti pupak? Trebalo bi, valjda, da svi prežvakavaju cijeli dan podnevnu propovijed, pokušavajući je navući kao luđačku košulju na svoje komplicirane živote. Izbi čovjeku iz ruke sve one odmaralačke nedjeljne strasti, pa će te radni tjedan dočekati još ojađeniji. Jeste li primijetili da se velika većina filmova događa nedjeljom, sigurno ne zato jer je skrojena po ukusu onih koji bi sad da tu nešto mijenjaju. Siguran sam da je velika većina pravednih političkih i životnih odluka donesena nedjeljom. Nedjeljom nema atentata, ima manje ubojstava, dokazano. Famozna Bloody Sunday je i organizirana blagodareći toj okolnosti, računano je s faktorom iznenađenja. U ratu, kažu Sarajlije i Osječani, da su i bombardiranja nedjeljom slabija. Treba imati na umu i ovu krizu u kojoj jesmo, čijem produbljenju rad nedjeljom sigurno neće pridonijeti, a zabrana istog sigurno hoće. Iskreno, da ste mogli birati, bi li se rodili nedjeljom ili srijedom. Kad najdublje zarone u vlastitu kartoteku sjećanja, ljudi mahom izvlače ma i najgrublje skice nedjeljnih događaja. Na fotografiji, odmah se vidi da li je snimljena nedjeljom ili nekim drugim danom.
Nedjelja je praznik koji to nije jer se ne događa po nekom povijesnom ili religijskom diktatu, a od prazničnog raskoša uzima samo ono što je minimalno da bi se razlikovala od bilo kojeg drugog dana. 
Znači, mijenjajte sebe, a ne nedjelju! Nadam se da sam bio jasan, ako nisam..Još i ovo. Ne bi imao ništa protiv da se zovem Nedjeljko, nedjelje mi.