Ljudi imaju svoj vijek. Rađaju se, kako to kaže Deklaracija, slobodni i jednaki u pravima. A na životnom tržištu opstaju najsposobniji. Tomu slično je i s ostalim stvarima. Pa i novinama...

Sutra će se na kioscima po posljednji put pojaviti tjednik Nedjeljna Dalmacija. Nakon tridesetak godina izlaženja, splitski politički tjednik će priznati poraz pred čitateljima i odustati od sve besmislenijeg posla tiskanja novina koje nitko ne čita.
Nakon što je zvjezdane dane, kao i mnogi drugi, doživjela 80- ih kad joj je tiraža bila veća od najposjećenijih Hajdukovih utakmica u Poljudu, Nedjeljna je u devedesetima izgubila bitku s manjim, manje ozbiljnim i više obojanim tjednicima i pridružila se lepezi tjednih izdanja Slobodne poput Pressinga i još nekih koji su tako kratko živjeli da im ni imena nismo zapamtili. Loši, nezanimljivi i nepotrebni. Kako to biva, legende se ne pušta da umiru na miru, pa će 16 novinara Nedjeljne nastaviti sličan posao, ali kao nedjeljni podlistak slobodne.
Sociolozima tiskovina je zanimljivo razlagati zašto dolazi do gašenja tjednika poput Danasa, Nedjeljne i Starta, a opstaju objektivno, ne lošiji, već loši Globus i Nacional. Razlozi su jednostavni. Raja voli šareno i bombastčno, a zazire od crno-bijelih suhoparnih analiza gdje čitatelj u prvom retku ne nalazi dovoljno materijala za nadobudne zaključke koje bi zapjenjeno i ponosno iznosio u kafiću ili za pijanim raspravama za svatovskim stolovima. A tamo ionako uvijek narodne pjesme o epskim ljubavnim obračunima  pjeva neki bivši konobar, a budući popularni Jole.