Književna SF trilogija Danijela Šaha

Božidar Alajbegović

22. siječnja 2007.

Književna SF trilogija Danijela Šaha

SF ilitiga znanstveno-fantastični književni žanr u nas je, iz sasvim neznanog nam razloga, u medijima redovito prešućivan. To je posebno čudno znamo li da je hrvatska SF scena iznimno bogata kvalitetnim autorima koji godišnje isporučuju iznimno velik broj djela. Tu ćemo nepravdu na Lupigi barem pokušati ispraviti predstavljanjem dvaju romana mladog autora Danijela Šaha, "Crni zid" i "Zov tame"

'Crni zid' i 'Zov tame' prve su dvije knjige iz romaneskne SF trilogije Danijela Šaha, koje predstavljamo putem recenzija Davora Šišovića objavljenih u Glasu Istre.


Danijel Šah
CRNI ZID
(I. dio trilogije "Trokut života")
Vlastita naklada Danijel Šah;
Zagreb, ožujak 2004.;
meki uvez, 13x19cm, 224 str.

U modernoj spekulativno-fiktivnoj literaturi osnovna žanrovska podjela obuhvaća znanstvenu fantastiku ili SF u užem smislu, fantasy književnost i nadnaravni horror, koji se, kao nešto stariji žanr, šlepa uz prethodna dva. U klasičnoj ili tvrdoj znanstvenoj fantastici osnovno koncepcijsko polazište je snalaženje čovjeka u svijetu materijalno drukčijem od našeg, drukčijem bilo po tehnologiji, bilo po vremenu (naravno, najčešće je to budućnost), bilo po zemljopisnim – a zapravo bi preciznije bilo reći svemiropisnim – odrednicama. U fantasy književnosti osnovno je polazište snalaženje čovjeka s razumnim bićima drukčijim od nas, drukčijim po biološkim, ali i po psihokinetičkim osobinama. Fantasy književnost najčešće zalazi u doba koje bismo mi danas mogli identificirati kao mračni srednji vijek, jer je civilizacijski i tehnološki takvo doba lakše napučiti neobičnim bićima, kao i gotovo obaveznom magijom. Analitički korak dalje navodi nas na zaključak kako je magija osnovni razlikovni kriterij između fantasyja koji ju obavezno ima, i SF-a koji ju ne smije imati. Doduše, razvojem fantasy literature ulogu magije ponekad je preuzela i bilo kakva nadnaravnost, često temeljena i na religijskim postavkama. Sve što je iznad moći običnog čovjeka imalo je glavni fabulativni cilj podcrtati sukob između Dobra i Zla. Zato su fantasy romani najčešće epskih razmjera i najčešće s crno-bijelo karakteriziranim likovima, za razliku od SF-a gdje zna biti dosta nijansi sivoga.

No opet, tek što se žanr uspostavi kao trend, pojavi se novi trend u raznonačinskom miješanju žanrova. Kako se miješa SF s fantasyjem lijepo se vidi iz djela Rogera Zelaznyja, primjerice. U miješanom žanru magija se ravnopravno nosi s tehnologijom, a nadnaravno se nadmeće sa znanošću. Zato je vrlo zanimljivo pročitati jedan od prvih domaćih romana koji nastoji miješanjem SF-a i fantasyja dobiti novu kvalitetu, a to je nedavno objavljeni roman Danijela Šaha 'Crni zid'.

Osnovne postavke romana su esefične: u postapokaliptično doba male zajednice preživjelih ljudi pokušavaju se u malim izoliranim i vrlo visokom tehnologijom opremljenim kolonijama izboriti za opstanak protiv elementarnih sila radijacije, virusa i atomske zime. Međutim, zaplet ima i fantasy elemenata: nakon kataklizme koju je čovječanstvo samo sebi prouzročilo, probudile su se drevne sile Zla, na čelu s vrhovnim Nečastivim, koje kane dokrajčiti posljednje ostatke čovječanstva, ali i posljednje ostatke ljudskosti. Tu se vraćamo osnovnim SF postavkama: kako se boriti protiv sila Zla, a sačuvati čovječnost, kako tehnologijom, uz srčanost i vojničke vještine, pobijediti nadnaravne sile. No koncept se opet vraća u okrilje fantasyja: i pobjednička tehnologija čovjeku koji se bori za opstanak stiže iz nadnaravnog izvora, a u ratovanju protiv hordi mutanata i drugih bojovnika tamne strane, zajednička molitva je jednako učinkovita kao i blasterski pištolji.? U "Crnom zidu" bojno polje je cijeli svijet, jer su energetskim kupolama zaštićene kolonije rasprostrte po cijeloj zemaljskoj kugli, ali bitka koju pratimo ipak nam je bliska: odvija se negdje u našim krajevima, u njihovu planinskom dijelu, a likovi nose naša imena. Glavni je lik literarno tipični obični mali čovjek, koji je neposredno prije velike kataklizme božanskim glasom pozvan da konstruira i izgradi utočišta iz kojih će se ljudi nakon kataklizme braniti, i izboriti spas i preobražaj ljudskog roda. Okružuju ga iskusni vojnici, svećenici, liječnici, tehničari i znanstvenici, ali sav taj know-how nije dovoljan za pobjedu: najteža je junakova osobna kušnja, njegova osobna borba, kušnja i pročišćenje, i pobjedu je u ime cijele zajednice najviše izborio on, najnevještiji od svih.

Davor ŠIŠOVIĆ

 

Danijel Šah
ZOV TAME
(II. dio trilogije "Trokut života")
Vlastita naklada Danijel Šah;
Zagreb, studeni 2006.; meki uvez, 13x19cm, 232 str.

Roman Danijela Šaha "Zov tame" drugo je prozno djelo ovog autora, koje se tematski, žanrovski i stilski naslanja na sadržaj njegovog prvog romana "Crni zid" (2004.). Dok je u prvom romanu kombinirajući žanrove apokaliptične znanstvene fantastike i "dark fantasyja" opisao sraz humanog i nadnaravnog u nadolazećoj Apokalipsi i nastojanjima njenog osujećenja, drugi Šahov roman žanrovski je čvršći i određeniji. "Zov tame" je postapokaliptični roman s elementima distopije, žanra koji vuče sjajnu tradiciju još od Vernea, Zamjatina, Huxleya, i naravno Orwella, ali neumorno opstaje i u današnjici, služeći kao izazovan i neiscrpan obrazac za autorsko poigravanje mogućnostima što ih pruža vječna tema borbe dobra i zla. Dakle, apokaliptična borba začeta u "Crnom zidu", u "Zovu tame" je tek davno sjećanje porobljenog čovječanstva, nada da će ljudska zajednica u borbi protiv zla izboriti pobjedu u ovom drugom romanu potisnuta je na rubove svijesti preživjelih članova ljudske zajednice. Njihova najveća briga više nije kako se osloboditi, jer totalitarni režim svoju nesavladivost osigurava spregom visokosofisticirane tehnologije i nadnaravnih sila, već kako u neljudskim uvjetima ropskoga života očuvati humanost i ljudsko dostojanstvo, a to je iskonsko i temeljno pitanje znanstvene fantastike kao umjetničke književnosti.

U središtu autorove pozornosti su razdvojene obitelji: roditelji su asimilirani u infrastrukturu totalitarnog režima, dok su djeca s prividom slobode ostavljena u procesu "uzgajanja" do dobi kad će režimu moći poslužiti bilo dobrovoljno, postajući podanicima čija se odanost osigurava privilegijama, bilo silom, kao objekt za zadovoljavanje potreba genetski modificiranim "vojnicima" odnosno čuvarima režima, ili, što je najveća degradacija, kao "energetska hrana" režimskim postrojenjima. Iz takvog zapleta, naizgled bezizlaznog za likove koji nemaju nikakve moći otpora osim vlastite ljudskosti i ljubavi, jedini mogući izlaz biva pobuna, no takva pobuna u kojoj je moralni imperativ poštivanje ljudskosti i božjih zakona, pri čemu su unutrašnje dvojbe likova dramatičnije nego otvorena borba s neprijateljem. Takve karakterizacije likova i njihovih odnosa u dinamičnoj fabuli romana počesto bude biblijske asocijacije, koje su u znanstvenoj fantastici, kada se koriste na ovakav način, još upečatljivije nego u "mainstream" književnosti. Roman "Zov tame" Danijela Šaha nedvojbeno zaslužuje preporuku budući da unosi mnogo tematskih novina u hrvatsku znanstvenu fantastiku, a uspjelom kombinacijom žanra i subtematskih konotacija značajan je prinos i ukupnoj produkciji nove hrvatske književnosti.

Davor ŠIŠOVIĆ


Inače, autor ima i svoju web stranicu www.danijelsah.com putem koje možete naručiti knjige, pročitati odlomke iz njih i pogledati brojne ilustracije kojima su knjige opremljene.