Nakon koncerta Johna Calea, održanog u zagrebačkoj Tvornici, jedna stvar postala je kristalno jasna – u Zagrebu više ne treba organizirati koncerte. Niti tri stotine, mahom znatiželjnika, okupilo se sinoć kako bi čulo i vidjelo Calea, glazbenika uglavnom poznatog po svom djelovanju u jednom od najlegendarnijih bendova ikada – Velvet Underground

Sinoć je zagrebačku Tvornicu posjetio John Cale, nekadašnji član Velvet Undergrounda te publici predstavio svoj posljednji album Hobosapiens, kojeg glazbena kritika hvali na sve strane, govoreći kako je riječ o briljantnom uratku i remekdjelu. No, čini se kako kritika nema nikakvog utjecaja, jer usprkos hvalama, na koncert je došlo jedva tri stotine, mahom znatiželjnika koji su za ovu priliku znatiželju morali platiti 180 kuna, koliko je iznosila cijena karte. Nije pomogla ni posebna ponuda Tvornice – rezervirate jednu kartu preko njihovog sajta, drugu kartu dobivate besplatno. Nije pomoglo ni to što se karta mogla kupiti, primjerice na Dinersovu karticu. Jednostavno ništa ne pomaže zagrebačkoj uspavanoj publici koja očigledno nije željna koncerata, jer to je jedino objašnjenje zašto slični koncerti prolaze u mnogo manjim gradovima od Zagreba (Graz, Ljubljana, Verona, Udine, Linz…).

No, vratimo se mi do John Calea. Ovaj je, ne bi vjerovali, 62-godišnjak, usprkos deprimirajućem odazivu publike, profesionalno odradio svoje obveze i pokazao kako još uvijek u sebi krije znatne količine energije, što se najbolje očituje kada smirenoj glazbi u trenu suprotstavi buku svoga glasa. Zapravo su jedino takve glazbenikove intervencije izazivale ovacije kod prisutnih koji ničim drugim niti nisu pokazivali da su tu. Čas na gitari, čas za klavirom, obavezno sjedeći, Cale je uz pratnju dvočlanog, može li se to reći, benda, bez ikakve drum sekcije, odsvirao gotovo sat i pol dug koncert. Najveća zamjerka sinoćnjeg nastupa je nedostatak dinamike, nedostatak nečega što bi češće i učinkovitije povuklo gledatelje, te glazbeniku pomoglo da ostvari kontakt sa svojom publikom, koliko god ona bila (ne)brojna, a sličnog kontakta sinoć u Tvornici definitivno nije bilo. Jednom riječju, koliko god ga mi voljeli i cijenili, John Cale bio je poprilično monoton, a znamo da monotoniju vole samo rijetki među nama.

Meni osobno najbolje su legle njegove, ajde nazovimo to, folk-rock izvedbe, a svakako ne treba zaboraviti ni neke hitove kao što su Ships Of Fools, Thing X ili Zen. Povratak na jedan bis, isprva samo Calea, a potom i benda na "šefov" znak rukom, bio je sasvim dovoljan, jer njegov nastup idealan je za kazalište, gdje postoje stolice koje služe, zamislite, sjedenju. Naime, nije mi jasno zašto sinoć nisu bile postavljene stolice kako je to bilo na nedavno održanom koncertu Zorana Predina kada je Tvornica ipak bila vrlo neusporedivo popunjenija.

"Koncert je bio dosadan, do zla boga dosadan. Šta nije? Umorna sam!" – reakcija je 27-godišnje novinarke koju smo nakon koncerta zamolili da friške dojmove podijeli s nama. Nešto drugačije i nejasnije misli 31-godišnji "knjižničar": "Šta sad ja da ti kažem? Mislim, tu je pred nama stajao i svirao, maksimalno se trudio, gitarista jednog od najutjecajnijih bendova svih vremena. Razumiješ? 'Ko sam ja sad da išta kažem o njegovom večerašnjom nastupu, na kojem, vidio si i sam, nikoga nije bilo." Da, u jednom sigurno imaš pravo!