Unatoč prilično paprenoj cijeni karte, dupkom ispunjeni Lisinski dočekao je Madredeus. Tijekom dvoipolsatnog koncerta, dvije klasične gitare, akustični bas, klavijature i Teresin anđeoski glas stvarali su posebnu atmosferu koja vas je, kad zatvorite oči, nosila na zapad Europe otprije stotinu godina. Dio ambijenta prenijeti ćemo i na vas, kako tekstom tako i fenomenalnim fotkama, zbog čega će se novica otvarati malo duže

Nakon nešto manje od četiri godine portugalska skupina Madredeus opet je posjetila naš grad, ovoga puta održavši koncert u mnogo primjerenijem ambijentu u odnosu na prethodni posjet. Velika dvorana "Lisinski" njihovom zvuku, a i pojavi znatno više odgovara od prostora "Tvornice", pogotovo kada ste u tvorničarskoj varijanti osuđeni na stajanje i kupanje u vlastitom znoju. Dupkom ispunjena starim i mladim (unatoč prilično paprenoj cijeni karte) bila je mjesto drugog po redu nastupa grupe na njihovoj svjetskoj turneji.

Sam nastup Madredusa u Lisinskom zamišljen je, a u skladu s tim i izveden, kao striktno predstavljanje najnovijeg, još neobjavljenog, te potom promocije i njihovog posljednjeg albuma. Sve to bilo je podijeljeno na dva dijela s pauzom u trajanju od petnaestak minuta, da bi nakon toga uslijedio jedan bis u koji su se, kao jedine starije stvari Madredeusa na čitavom koncertu, uspjele probiti nažalost tek "Céu da Mouraria" i zaključna skladba, poznata fatalistička "Haja o que houver" ("Šta bude, bude").

Ljupka pjevačica Teresa Salgueiro (ilitiga Vrba) uglavnom se prije pjesama potrudila predstaviti ih, prevesti naziv na engleski i reći nešto o njima da bi publici u kojoj su samo zbilja rijetki mogli razumjeti riječi pjesama ipak približila ono o čemu se govori u istima. Iako, daleko od toga da nepoznavanje portugalskog jezika priječi potpuno uživanje u glazbi ove grupe. Dvije klasične gitare, akustični bas, klavijature i Teresin anđeoski glas zaista stvaraju posebnu atmosferu koja vas, ako zatvorite oči, teleportira na zapadni kraj Europe.

I to na zapadni kraj Europe jedno stotinjak godina unazad, jer ono što članovi Madredeusa proizvode svojim instrumentima (u koje neizostavno ubrajam i Teresine glasnice) prenježno je i prekrhko za okrutni prezent. A kada otvorite oči gledate u skladno komponiranu scenu na kojoj iza benda dominira platno s crnom spiralom, očito simbolom "beskrajne ljubavi" (naziva prošlog albuma i tekuće koncertne turneje) i vrhunskim osvjetljenjem i light-efektima koji kompletan doživljaj podižu na još višu razinu.

Prvi dio dvoipolsatnog koncerta sastojao se od brojeva sa zadnjeg albuma, a najbolje su sjele "O cantor da noite" i "Suave tristeza", dok je drugi dio u sklopu kojeg su odsvirali svoje najnovije pjesme ipak odnio prevagu. Preko "Palavras ausentes (junto a ti)", "Lá fora" i zadnje prije bisa, eterične "Moro em Lisboa" (snimljen je isto takav spot), Madredeus su pokazali zašto ih se svrstava u kremu world-music scene u kojoj opstaju već skoro pa 20 godina. Iznimna usviranost i glazbeno nadopunjavanje svih članova nesumnjivo u tome imaju glavnu ulogu.

Iako im je Lisabon, grad u kojem žive i stvaraju, jedna od glavnih inspiracija, tek su ga u riječima pjesama s novog albuma više puta eksplicitno spomenuli tako da se jedna čak zove "Adoro Lisboa". Tako je naslovna pjesma novog albuma posvećena čamcima koji više ne postoje a nekada su prevozili putnike s jedne na drugu obalu lisabonske rijeke Tejo tj. "Faluas do Tejo" u čijem imenu iskusno oko može primijetiti etimološku vezu sa komiškom falkušom koja je, zanimljivo, bila glavni eksponat Hrvatske na Svjetskoj izložbi EXPO 1998. godine upravo u Lisabonu.