Zagrebački koncert Faithless - hoćemo li svi ovo preživjeti?

Daniel Letica

21. travnja 2004.

Zagrebački koncert Faithless - hoćemo li svi ovo preživjeti?

Toplotni udar i nedostatak zraka, dvije su stvari koje se nemilice provlače kroz dojmove sa zagrebačkog koncerta Faithless. Sigurno ne bi bilo tako da se koncert održao, kako je najavljivano, u Staroj klaonici, a ne u Tvornici, ali šta se tu može. No, zato mi na Lupigi možemo uvesti nešto sasvim novo - o istom događaju, uz obilje fotografija, pišu različite osobe

Prava je šteta što se ovaj koncert nije održao u najboljem zg. neiskorištenom prostoru Stare klaonice, kao što je isprva bilo i najavljeno. Tako bi vjerojatno sve ispalo podnošljivo. Ovako to, zašto da lažem, nije bio slučaj

Nakon warm-upa u jednom od in zg-kafića i provjereno dobre zabave u kojoj prevladava međusobno vrijeđanje, hrpa Lupeža se uputila u Tvornicu. Stižemo taman na početak svirke oko 22 i 30. Toplotni udar nastupio je istog trena, iako su jednom prilikom iz Tvornice ustvrdili kako su ugradili vemtilacijun i kako toga više neće biti. Otada pa nadalje glavne misli koje su mi prolazile kroz glavu bile su: sauna, gužvetina, neizdrživo, užas, zraka, ne gurajte se toliko, samo da me neko ne polije pivom, milost, zašto ima ovoliko ljudi iako je karta 190 kn, hoćemo li svi ovo preživjeti, šta mi je ovo trebalo i sl. Ne ponovilo se!

Bilo je to zapravo još jedno nostalgičarsko okupljanje duhom i atmosferom nimalo različito od koncerta Stonesa, Zeppelina ili Santane. S tom razlikom što su ovdje većinu posjetitelja uglavnom sačinjavali stari, okorjeli partyzani u dobi od 25 do 35 godina koji ne izlaze više tako često i koji su jamačno imali osjećaj da ih je ovaj spektakl teleportirao u zlatno doba partijanja u Hrvata te učvrstio u misli kako je to prije bolje zvučalo i izgledalo (mo'š mislit …). Ali naravno bilo je tu i mlađe ekipe koja se smjestila bliže stageu ne bi li se što više ižđipala. Skakutanje u tim predjelima nije prestajalo, a i ruke su pretežno bile u zraku. Našlo se naravno i slavnih faca: Jelena "slatka k'o bombona" Buljan primijećena je u prednjim redovima, dok su stari zg-disk džokeji poput Frajmana, Felvera i legende radijskog etera Šveca, te novopečeni (navodno na rubu nepismenosti; o tome ipak više očekujte od lupeške literarne sekcije jednog dana) književnik Dubravko Jagatić kulirali uz šank.

Od prve note odnosno beata dobri stari dance stadionskog formata grupe Faithless razgalio je srca mnogog partijanera i vratio ga 7-8 godina unazad. Koščati crni frontmen Maxi Jazz (reklamira li možda prvim dijelom imena jedan od svojih ekstremiteta?) budući da izgleda poput plemenskog vrača bez problema je otpočetka stekao šamansku moć nad publikom te tako uspostavio dobru komunikaciju s istom. Odmah nakon 8 godina starog himničnog hita Insomnia, treće večerašnje numere, mnogo je ljudi pohrlilo van iz dvorane prema vanjskom prostoru pa je zakratko izgledalo kao da su došli po Insomniju, dobili je i zaputili se kućama na after. Nažalost nije bilo tako, ipak su se vratili nazad. Poslije nje uslijedio je nekakav kvazi hip-hop koji je zvučao izuzetno promašeno. Maxiju naime po mom skromnom sudu ne stoji rapperska uloga, za razliku od proročkih invokacija uz pratnju hipnotičkog ritma što je s vremenom i postalo svojevrsni Faithless trademark.

Nakon još par hitova i stvari zaduženih za popunjavanje vremena između njih Nevjerne Tome su se povukle s pozornice da bi se uskoro vratili na bis. Ali za njega stvarno nismo imali živaca i volje. Bez znatnih promjena i inovacija u zvuku od svoje pojave na elektroničkoj sceni, što se pokazalo i u ponedjeljak u Zagrebu, ova skupina, usprkos ponekom kvalitativnom odskakanju od prosjeka (vidi pod Woozy sa soundtracka za film The Beach) nikad nije spadala u produkcijski vrh, za razliku od onog komercijalnog. Ostaje dojam da je čitav nastup osovljen oko tek 3-4 hita (Insomnia, God is a DJ, We come 1 ...) s previše praznog hoda te gorčina zbog još jednom potvrđene činjenice da je domaća publika u velikoj većini orijentirana na "provjerene" vrijednosti te da rijetko daje šansu novim, svježim i naprednim zvukovima i glazbenicima neovisno o njihovom stilskom usmjerenju.
   
Teško objašnjiva euforija i pripadajuće kemijski inducirano raspoloženje okupljenih zgranuli su vašeg reportera koji je sve vrijeme očajnički pokušavao doći do rijetko kad tako cijenjenog kisika. Kada sam na putu iz wc-a sreo poznanika, koji trenutnim imidžom više liči na Isusa i od samog Jima Caviezela, kako me ozarena lica pita imam li šta (mislio je na kakav stimulans naravno) bila je to točka na i: doživio sam svoje prvo i nadam se zadnje religiozno iskustvo. Ostatak vremena proveli smo pokušavajući doći do zraka usput mjereći unutrašnju temperaturu jednim od naših sofisticiranih mobitela, a pošto je na jednom mjestu iznosila čak 36°C predlažem tvorničarima da dodatno usavrše rashladnu infrastrukturu prije iduće masovke.

ritn by: danilo


A sada nešto sasvim drugačije. Nije Lupiga sirotinja, pa da samo jedan Lupež piše o nekom događaju. Dakle, pročitajte što o koncertu kaže Lijeni_vuk



Kako smo to proteklih dana najavljivali, Britanci koji već gotovo desetak godina osvježavaju svjetsku dance scenu, nastupili su u ponedjeljak u zagrebačkoj Tvornici kulture. Faithless je rasplesao dupkom punu ispunjenu Tvornicu, obradovao svoje fanove i ugodno iznenadio sve one koji su sumnjali u "stodevedesetkunsku isplatu"  (toliko je naime iznosila cijena karte). Tvornica je bila puna, mokra i ljepljiva ... Preznojavanje. Ako to nije prava riječ za ono što je zagrebačka publika u dvosatnom predstavljanju Faithlessa mogla osjetiti onda nema biti što drugo, nego krov Tvornice prokišnjava. Iako, preseljenjem "iz klaone u fabraju" ništa drugo se i nije moglo očekivati.

Za obilje znoja ipak je malo više zaslužan sam bend koji je svojim hitovima poput "Insomnie", "We come 1" ili "Mass Destruction" potencirao ionako užarenu atmosferu. Rasplesana masa, sa uzdignutim rukama, pažljivo je pratila ritam koji je uglavnom zadavao Maxi Jazz, mršavi tamnoputi vokal, ali i ostali članovi banda od kojih se ističu Sister Bliss, klasičarka na klaviru i Rollo, brat mnogo popularnije Dido. "Naoružani" zavidnim brojem tehničkih uređaja, el.gitarom, uvjerljivim svjetlosnim efektima te tekstovima koje Maxi Jazz jedinstveno pjeva-recitira, "proboli" su zapekle fanove, a zadovoljili one koji to nisu. Predstavljene su neke stvari sa novog albuma, za koje moram primijetiti kako su nešto slabije popraćene od zagrebačke publike. Zaključak je viđeno obostrano zadovoljstvo između banda i publike pa ukoliko ste otporni na vlagu, mogli ste se opustiti na dobroj predstavi Faithlessa u Tvornici. 

ritn by: Lijeni_vuk