Hladno pivo proslavilo četiri Porina

Ivor Car

25. ožujka 2004.

Hladno pivo proslavilo četiri Porina

Sigurno znate kako se Hladno pivo okitilo s četiri Porina. Znači li to da su Hrvati napokon prepoznali dobar zvuk ili je Porin "namješten"? Odgovor je stvar vašeg osobnog stava, ali mislim da nikako nije upitan. No, tema ove novice je nešto drugo, odlična proslava koju su dečki organizirali povodom spomenutog događanja, a kojoj je nazočilo i par Lupeža


Ukoliko me dobro služi sjećanje, onako kroz pivsku izmaglicu, čini mi se da je proslava Hladnog piva održana u rock'n'roll klubu Route 66, negdje u bespućima kućeraka na zagrebačkom Trnju. Čini mi se da je piva, Ožujska točena, bila džabalesku, tj. besplatno. Klopalo se kako i priliči mjestu gdje se proslavlja četiri porinovska kipića - ćevapi i sudžukice s kukuruznim kruhom, a grah i kukuruz s običnim, bijelim kruhom. Neobična kombinacija, a još je neobičnije to što ćevapi nisu planuli, što nije slučaj s grahom i kukuruzom koji su nakon godina i godina truda trijumfirali nad spomenutim specijalitetom kojim se Bosanci diče.

Uglavnom, što sam htio reći … u ugodnoj atmosferi i ne prevelikoj gužvi predstavljen nam je i novi spot Hladnog piva za pjesmu "Samo za taj osjećaj" u režiji Gorana Kulenovića - Kule, te najavljen neki događaj sa čudnim poklapanjem brojki – koncert povodom 17 (zar već?) godina postojanja Hladnog piva koji će se održati u zagrebačkom Domu sportova 20. 04. 2004. godine u 20 sati i 04 minute. Točno tako, čini mi se.

Izvršena je i primopredaja, inače vrlo teškog, kipića za najbolju vokalnu suradnju (Hladno pivo feat. Edo Maajka – "Teško je ful biti kul"), prilikom čega se Edo zahvalio svojoj ženi, Terezi, bosanskom lobiju, itd, sve u vrlo duhovitom štihu. On ih sada ima dva.

Sve u svemu ovu novicu možemo zaključiti s mojim osobnim stavom da je napokon netko dobar i kvalitetan dobio hrpu Porina, sve zasluženo, a mislim kako su trebali dobiti i još jednoga, onoga za najbolji album godine. Uz glazbu Hladnog piva ekipa se nastavila zabavljati do kasno u noć, što su popratili brojni novinarski fotoaparati i televizijske kamere, a Lupeži su baš kao Pepeljuga pobjegli prije ponoći.