Nakon što se na projekciji filma Sofie Coppole "Lost in Translation" zbila neopisiva gužva i krkljanac, jer numeracije na kartama nitko ne šljivi (po uputama organizatora), organizatori su izbacili neke važne informacije, dok je Lupigina, do sada najbrojnija ekipa, svoj treći dan na Zagreb Film Festivalu započela snimkama bombardiranja Sarajeva, odnosno filmom "Sjećaš li se Sarajeva".

Danas nesložna ekipa Lupige na Zagreb Film Festivalu nije pohodila one novinarske jutarnje projekcije, već je svoj prvi posjet prostorima SC-a upriličila u 17 sati, baš na projekciju bosanskohercegovačkog dokumentarca "Sjećaš li se Sarajeva". Ovaj 52-minutni film u režiji Nedima Alikadića te Seada i Nihada Kreševljakovića posvećen je ratnom Sarajevu, a sastavljen je od autentičnih materijala. Zapravo ovaj film nije samo film trojice gorespomenutih, već film svih onih koji su svojim osobnim kamerama snimali genocid nad ovim gradom. Činilo se kako bi moglo biti zamorno gotovo sat vremena provesti gledajući scene bombardiranja grada, što su autori uspješno izbjegli ubacivanjem crnohumornih skečeva, također napravljenih za ratnih dana, a koji cijelo ludilo rata prikazuju još potresnijim.
Nakon projekcije neki ljudi koji apsolutno nemaju veze niti sa Sarajevom, niti sa Bosnom, pa koji čak nisu bili blizu bilo kakvog bombardiranja, rekli su mi kako im se par puta skupilo u grlu. Donosimo vam i jedan djelić intervjua sa Nedimom Alikadićem, "ukradenog" sa weba ZFF-a:

Odakle vam ideja o snimanju filma poput 'Sjećaš li se Sarajeva?' Koliko je trajao rad na filmu?
Kad su se ljudi koji su napustili grad Sarajevo počeli vraćat, često smo dolazili u situaciju da bi im puštali materijale, koje su ljudi doživljavali jako emotivno. I tako smo došli do situacije da smo počeli dosađivati i ljudima i sebi. Jer imali smo 500 sati materijala, pa smo stalno mjenjali trake, a gdje je ovo, gdje je ono. Pa smo došli na ideju, zašto mi to nebi objedinili u nekih sat i po, naravno, nakon svega, producenti su to skratili. Naš rad na ovom projektu trajao je tri godine. Mi smo pregledavali te materijale, čitali novine objavljene tokom rata ('Oslobođenje'), maltretirali smo sami sebe, ponovno smo se vratili i proživljavali sve to, što nije bilo nimalo jednostavno, prihvatiti takvo nešto da bi došli do tog rezultata.

Bacili smo oko i na govoranciju o dokumentarnom rock'n roll filmu "Sretno dijete", Igora Mirkovića, za koji svi koji su ga pogledali imaju više nego lijepu riječ. Kako je sponzor ovog uratka časopis Bug, a kako Bug ima para, osim govorancije služilo se besplatno točeno pivo i friški slanci. No ni to nije privuklo više od tridesetak zainteresiranih. A zainteresirani su mogli vidjeti neke isječke iz filma, čuti kako su prošli snimanje i montaža, a mogli su i vidjeti par tehničkih trikova koje su u filmu morali napraviti, što ne znam koliko je pohvalno s obzirom da se ipak radi o dokumentarcu, a umetanje predmeta u scenu baš i ne daje vjerodostojnost koju svaki dokumentarac nužno mora imati.
Nakon toga do sada najmnogobrojnija Lupigina ekipa otišla je na piće prijateljstva, te tako propustila nastavak programa na dugo vremena (ustvari dio ekipe otišao je pogledati kineski igrani film "Poštar" pa možda netko od njih podijeli dojmove s vama), sve do ponoćne projekcije u dvorani MM gdje se prikazivao još jedan bosanskohercegovački film. Ovog puta (ispade kako mi samo bosanske filmove pratimo) riječ je o dugometražnom igranom filmu "Ljeto u zlatnoj dolini" redatelja Srđana Vuletića, za koji je muziku napisao onaj naš najnemarniji kolumnist Edo Maajka. Film donosi neobičnu priču, neobičnu iz razloga što smo od BiH filmova naučili dobivati nešto sasvim drugo. Riječ je o sarajevskom tinejdžeru koji ni kriv ni dužan u roku pet dana mora nabaviti 50 000 konvertibilnih maraka (gotovo 25 000 eura). Nakon projekcije pogledali smo i noćni život festivala, koji se odvija na nekoliko lokacija i mora se priznati da za njega vlada veliki interes, pa se tu muvaju i ljudi koji zapravo i nisu došli na neku od projekcija.
U sutrašnjoj ponoćnoj projekciji, besplatno naravno, svi zainteresirani mogu pogledati "Sjaj u očima", film koji nam dolazi iz Srbije i Crne Gore.
U srijedu na večer na projekciji filma "Lost in Translation" vladala je sveopća gužva i raspašoj, prilikom čega se sjedilo i stajalo na nemogućim mjestima, a neki su se skoro počeli fizički obračunavati, jer im netko sjedi na mjestima. Upravo zbog takvih događanja organizatori su objavili neke informacije vezane uz ulaznice za večernje projekcije:
- Numeracije istaknute na ulaznicama u dvorani NE VRIJEDE!
- Prednost ulaska u dvoranu imaju gledatelji sa ispravnim ulaznicama.
- Gosti festivala i akreditirani novinari ulaze sa valjanim akreditacijama.
- Ulaznice za večernje projekcije mogu se jedino kupiti na dan projekcije filma zbog kompjuterskog sustava SCa.

 

Sutra je na festivalu još jedan bogat, sadržajan dan pa savjetujem svima koji imaju volje i vremena da posjete bar neke projekcije. Raspored možete pronaći na web stranicama ZFF-a.