Božićni teror (ali ne motornom pilom)
Radi se o trgovcima u supermarketima, kojih, hvala bogu, nije da nema u gradu pod Sljemenom. Predblagdansko šoping ludilo, blagdani kao takvi, a najviše glazbeni taktovi koji ih prate otkako smo usvojili američki model proslavljanja rođendana malog Đizusa, izluđuju zaposlene u ultramegamarketima.
O čemu ovaj to sere, pitate se udobno zavaljeni u električnu stolicu?! O zvončićima.
Zvončići, zvončići, zvone cijelu noć … zamislite da ovaj iritantni pjesmuljak slušate iz minuta u minut, iz sata u sat, iz dana u dan. Mislim da bi vam, kao i meni eksplodirala tikva. A ovi u trgovinama to moraju slušati iz minuta u minut, iz sata u sat, iz dana u dan, zvončići, zvončići zvone cijelu noć …, zvončići, zvončići zvone cijelu noć, zvončići, zvončići, zvone cijelu noć.
E sad, nekakav njemački sindikalist, Kurt – verzija Marija Ivekovića, ustao je na zadnje noge upozoravajući da njemački trgovci od zvončića postaju agresivni i nervozni čim čuju prvih par tonova. Trgovci izloženi zvončićima postaju nekrofili, hebu mrtve babe, a nije rijetkost da nasrću i na goloruku srpsku nejač.
Da zvončić – ludilo ne bi uništilo nejaku njemačku trgovinu, rečeni sindikalist, nazovimo ga Kurt Beckenbauer, tražio je da se propiše da vlasnici trgovina zvončiće mogu puštati samo dva do tri sata dnevno.
I onda upališ radio, zvončiće vrte cijeli dan, TV kenja s time prije svakog bloka reklama...
Ove godine, obećah sam sebi, idem na božični ribolov na brod, bez radia, telke, i ostalih smetala.
Kad mi žena javi da su prestali zvoncati, oprezno se vraćam natrag.