Da su banke zapravo legalizirani zelenaši koji često na krajnje neetične načine ljudima otimaju novac svi već jako dobro znamo. Ipak, upozoravamo vas na novi bankarski sistem prebacivanja naše love u njihove trezore, a koji samo što se nije počeo koristiti metodama da, primjerice banka u suradnji s Durexom na adresu Biskupskog ordinarijata pošalje 50 kondoma i nakon toga s njihovog računa skine iznos cijene istih tih (pretpostavljam ipak neiskorištenih) gumica. Elem, tekst koji slijedi mogao bi vam uštedjeti nemalu hrpicu kunića

Ako, nekim nesretnim slučajem, spadate među komitente Erste banke, uskoro vas očekuje ovakvo iskustvo: u poštanskom sandučiću naći ćete onaj žuti papirić koji vas obavještava da vas na pošti čeka preporučena pošiljka. S upitnikom u glavi uputit ćete se do poštanskog ureda. Za one koji ne žive u Rijeci slijedi pojašnjenje: riječki poštari naime bez obzira na veličinu pošiljke, preporučene pošiljke ne nose na kućne adrese. U Rijeci se sve preporučene pošiljke podižu na jednom jedinom šalteru u za tu svrhu namijenjenom poštanskom uredu u centru grada - dragi moji izdavači, eto razloga zašto mi recenzentske primjerke knjiga šaljete na lovransku adresu gdje žive moji roditelji, iako sam ja već sedam godina nastanjen u Rijeci – lovranski poštari naime čak i velike pakete knjiga isporučuju na adresu (hvala im!), a riječki, ponavljam, ne isporučuju niti preporučene pošiljke veličine jedne obične koverte. Iskreno se nadam da tako ipak nije u drugim većim gradovima. U suprotnom suosjećam sa vama.

Dakle, nakon primitka obavijesti osuđeni ste na vožnju u centar grada, mukotrpno traganje za (naravno, ne besplatnim) parkirnim mjestom koje će - u najboljem slučaju - biti 500 m udaljeno od dotičnog poštanskog ureda; zatim ste primorani na šetnjicu do tog šaltera te na vjerojatno prilično dugo čekanje u redu (jer je šalter, ponavljam, samo jedan, a Rijeka ima više stotina tisuća stanovnika). Kad napokon stignete na red i službeniku/ici predate onaj žuti papirić, bit će vam uručena pošiljka koju vam, kako ćete iznenađeno saznati, udruženim snagama šalju Erste banka i Diners, a u pošiljci, gle čuda, Diners kartica. Koju naravno niste zatražili niti naručili, niti je želite koristiti, niti je imate namjeru peglati. Ali su vam je oni ipak poslali, a vi ste za njeno podizanje na pošti utrošili svoje vrijeme, benzin, novac, živce ... A uz karticu poslaše vam oni i porukicu kako biste karticu do xy datuma trebali aktivirati jer ćete u tom slučaju uštedjeti iznos od 345 kuna. Toliko naime ukupno stoji upisnina (120 kn) + godišnja članarina (225 kn), ali taj teško stečeni iznos nećete morati platiti ako do naznačenog roka karticu aktivirate, odnosno na njihovu adresu pošaljete potpisanu pristupnicu.

No, sad slijedi ono bitno: vrativši se u svoj topli dom, Erste banku (i Diners, pride) poslali ste u onu stvar (i u još dvije, pride) te ste karticu bijesno šiknuli u ponor neke ladice. Iz neke druge ladice drhtavim ste prstićima izvukli tri Valiuma i dva Xanaxa te ste uz njihovu pomoć napokon zaboravili na utrošak vremena, živaca, benzina i novca (parking), (a tabane i da ne spominjemo). No, vrijeme nezaustavljivo leti, i dan-po-dan, eto nama i nove 2010. godine, početkom koje ćete iznenađeno ustvrditi kako je Diners, na vaše veliko iznenađenje, olakšao vaš tekući račun kod Erste banke, za, pogađate, godišnju članarinu u iznosu od 225 kuna.

Od bankarske službenice na šalteru Erste banke u Rijeci saznao sam naime da bi me upravo takva sudbina mogla zadesiti ako nekorištenu i neaktiviranu, prerezanu Diners karticu ne pošaljem na adresu Dinersa, ili je ne predam na šalteru Erste banke. Zamislite bezobrazluka - naplatit će vam članarinu za karticu koju niste tražili da vam je pošalju, niti ste je aktivirali, niti ste je uopće koristili. Sva sreća da sam se ja prilikom nedavnog kurtoaznog posjeta bankovnom šalteru uopće sjetio službenicu priupitati u vezi toga, i sva sreća da je ona bila dovoljno naivna (ili ipak poštena) pa me upozorila na takav scenarij. Jer, to je naravno mogla i prešutjeti. U tom bi slučaju kartica ostala zaturena u ladici, a članarina bi nakon isteka godinu dana bila naplaćena. Iako, ponavljam, nisam tražio da mi karticu dostave, niti sam potpisao pristupnicu, niti sam karticu aktivirao, niti sam je koristio.

Što je idući potez Erste banke?

Možda će u suradnji s Durexom na adresu Biskupskog ordinarijata poslati 50 pakiranja kondoma i nakon mjesec dana sa njihovog računa skinuti iznos cijene istih tih (pretpostavljam ipak neiskorištenih) gumica? Ili će staračkim domovima naplatiti članarinu u klubu trkača maratona, a sa računa Udruge slijepih skinuti iznos za kistove, boje i pribor za slikanje ili za filmove za fotografske aparate?

Možda u suradnji s kakvim mesarom Udruzi vegetarijanaca naplate nekoliko svinjskih polovica i 5-6 kila čvaraka, a sa računa političke stranke Hrvatska ljevica skinu iznos za desetogodišnju pretplatu na ''Hrvatsko slovo''?

Ništa me više ne može začuditi, kad je u pitanju rvacko bankarstvo...

P.S. Zaboravih vas upozoriti da će vam, desetak dana nakon što ste primili karticu, zazvoniti telefon, a iz slušalice će vas, prijekornim tonom, službenica (koja se naravno neće predstaviti niti će vam reći zove li iz Dinersa ili iz Erste banke) podsjetiti da još niste aktivirali karticu. Na vaš odgovor da je ni ne namjeravate aktivirati, ona će vam reći da je onda pošaljete na adresu Dinersa ili da je predate na šalteru Erste banke. Međutim, ona vas neće upozoriti da će vam u protivnom nakon godinu dana naplatiti članarinu! Za karticu koju niste aktivirali, niti ste je koristili, niti ste ispunili pristupnicu, niti ste uopće zatražili da vam je pošalju ...