Svaki početak jednako je iritantan

Ivor Car

06. 12. 2005.

Svaki početak jednako je iritantan

- Gdje su mi cigare? - Dodaj onu kolu! - Nije kod mene. Eno je ispod stola! - Koliko figurica ide na četiri igrača? - Jebote figurice! Gdje su mi cigare! - Boli me kita, ja sam crni, a ti stavi koliko god hoćeš. - Prestani pisat te poruke više. - Evo još samo ovu! - Hoće mi neko više dodat tu kolu! - Nemam kolu hoćeš sok od borovnice? - Ma boli me, ode ja po pivu! - Daj meni sok, ali od naranče! - Nećeš ti bit crni ja sam crni! - Ma ti si ustaša! - Jesu ovo moje cigare? - Ostavi,…
Jutarnja kavica..

Octopus

25. 11. 2005.

Jutarnja kavica..

Ovih dana novine me fino nasmijavaju uz spoznaju da je vani hladno kao na vještičjoj sisi. Izjava našeg dobrog premijera bila je ujedno i jedan krasan naslov tipa "Proračun ambiciozan, ali ostvariv". Samo ovome "ali" nekako i nije tu mjesto s obzirom kolika se prašina digla proteklih nekoliko dana u vezi našeg ogromnog proračuna. U stvari ništa se i nije promjenilo zadnjih par godina. Svaki je do sada bio najbolji, najpošteniji, svaki je imao ulogu da nas izvuče iz govana, a mi obične lujke i…
Šumpreš (u prijevodu pegla iliti glačalo)

Elfrida MatučMahulja

22. 11. 2005.

Šumpreš (u prijevodu pegla iliti glačalo)

E ženske! Kupila san čera šumpreš na rate! To van je ono "ki nima posla da ga najde". Pitate se zač? Sve ću van pravit - pomalo. Prvo san zbudila muža zi prvoga sna, jušto je bil' zaspal. Bilo mi je žal, ma ča moren kad je rabilo poć kupit špine za novu kuću. Ni to nika kuća - ma istešo - špine rabe kako i za svaku drugu. A ja špine ne moren poć kupit sama. Kad zbudite muža ki je tek zaspal - ča da van govorin - bude van žal već potle par minuti. Svakako, šli smo po te špine u velu butigu.…
Sova

Octopus

14. 11. 2005.

Sova

Prije jedno par godina našao sam se u Diamanteu, jednom malom gradiću na rijeci Parani. Nešto sjevernije već je bila bolivijska granica. Ispijao sam neku domaću cugu u vrlo šarenom društvu. Jedan stariji Turčin, Filipinac s brkovima, i nas par Hrvata, mlađa garda. Lokal se zvao Black cat. Nešto kasnije ušao je Noštromo (vođa palube), čovjek koji nije puno govorio, ali imao je veliko poštovanje od svih. Kako je odmicala večer tako smo postajali sve prisniji i prisniji. Jednostavno u takvoj…
Navijačko ćoše: Zašto se Hrvatska neće dobro provesti na veltmajstaršaftu

Morski Rak

09. 11. 2005.

Navijačko ćoše: Zašto se Hrvatska neće dobro provesti na veltmajstaršaftu

Tijekom cijelog kvalifikacijskog ciklusa u kojem je nogometna reprezentacija Hrvatske odlično igrala te se direktno plasirala na Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj, domaći promatrači kotrljanja lopte imali su razlog za zadovoljstvo. Družina Cice Kranjčara zasluženo je osigurala nastup na najvećoj nogometnoj smotri u Svemiru, i to kombinacijom kvalitete i sreće. Ponovimo još jednom i ne budimo dosadni, i samo sudjelovanje na SP-u u prijateljskoj nam Švabiji sljedećeg lipnja uspjeh je za Hrvatsku.…
Moj Stari ima zlatne ruke

Ivan Kegelj

30. 10. 2005.

Moj Stari ima zlatne ruke

Eh, kad bi vam samo mogao opisati mog Starog! Moj Stari je stari ja, a ja sam mladi on,  znate kako to već ide. Rado ga imam i štošta bih o njemu mogao napisati, ali ne mogu. Među brojnim, postoji u čovjeku jedna barijera koja mu ne da do kraja iskreno govoriti o tako bliskim osobama kao što su roditelji. Ako ne vjerujete – slobodno ih pokušajte opisati, svoje roditelje, a ako vam to u tišini sobe i uspije, razmislite hoćete li štivo kome dati da pročita. Nemojte smetnuti s uma da ih treba…
Buon giorno Italia

maja

27. 10. 2005.

Buon giorno Italia

Sećam se svog profesora srpskog jezika i književnosti iz srednje škole. Veličajući svoj predmet govorio nam je 'Kada završite gimnaziju, jedino čega ćete se sećati biće ekskurzije i pročitane knjige'. Prošlo je nekoliko godina od kako sam napustila školsku klupu i sve više shvatam da je MiMi (kako smo iz milošte zvali čoveka koji je više nego obožavao Dučića) bio u pravu. Ponekad me zadivi svoje neznanje hemije i fizike (doduše, prvi sam uvek prepisivala, a drugi nikada nisam niti shvatala niti…
Bili smo na koki

miro@lupiga.com

24. 10. 2005.

Bili smo na koki

MINISTAR POLJOPRIVREDE POZVAO VLASNIKE PERADI DA SE NE OPIRU ZAŠTITNIM MJERAMA PROTIV PTIČJE GRIPE Čobanković: Nećemo imati sentimenata ni milosti Specijalci snajperima tamanili peradnedjelja, 23.10.2005 21:35 Slavonci plakali za mrtvim kokošimaponedjeljak, 24.10.2005 09:00 Ne znam jeste li imali prilike gledati “Bijeg iz kokošinjca”. Crtić je to o kokošima (ne baš pametnima) koje pokušavaju umaći od sudbine svake koke. Smiješna pripovijest o smiješnim kokama, no kako je krenulo još malo…
Uvrede TV-om, djetetom, psom ...

Robert Marić

17. 10. 2005.

Uvrede TV-om, djetetom, psom ...

E, pitate se kako se nekoga može uvrijediti televizorom, djetetom da ne govorimo, a o psima pogotovo. Evo, recimo onaj moj izmišljeni uvaženi Zastupnik, koji mi je na vrh glave, gore, kat iznad mene, doslovce kat, dakle čitav. Eto, uzmimo njega. Nazove me neki dan i zamoli da mu dođem promijeniti gumicu.- I baš je ne možete sami promijeniti? - kažem pomalo gadljivo.A on da ne može, da on to nikad ne radi, uvijek mu je netko drugi promijeni.- A dobro, dolazim.Govorim Zakonitoj da idem čas…
Mene zovu bionda ...

Elfrida MatučMahulja

14. 10. 2005.

Mene zovu bionda ...

Čera večer je moja fameja (tri od nas) pokle čudo vrimena imela zajedničku vičeru; ča bi reć da smo svi tri va isto vrime sidili za stolon svaki zi svojin pijaton sprid sebe i jili paštu z' tunu po Lupiginon receptu ... A, nego ča, nego mi vrag ni dal mira pa san, dokle smo tako jili i pili, šla gledat va onu škatulinu od televizije ka se je i ovaj put pokazala kako puni pogodak ako nikomu (čitaj meni) želite hitit vičeru va grižu. Najprvo se je ona muškobanjasta zi Kolonije na pune usta…

Hiperlink

Recepti

E-ciklopedija