
Marchelo de Facto
10. 08. 2006.
Nada (2)
Nada (1) Ljudi su izlazili iz sale, a on je i dalje sedeo i gledao u prazno, u daljinu, mučivši se da shvati. Slike stvarnosti su se neprijatno preklapale kao u ružnim snovima, i to ga je slabašno tešilo dajući mogućnost da se ovo ne dešava: osuđen na život. Ali zar postoji i takva kazna? Osuđen na život, oslobođen, pušten da ode kud hoće i radi šta zaželi sa svojim životom ... ne, to ne može biti. Zar su gluvi? Ludi, šta već? Sve je priznao, svaki je atentat do detalja opisao; kriv je! I…
















