Vaje pokle Tri kralji počinje doba od munjenij ko građanska klasa voli zvat "doba karnevala". Za nas drugih to su maškare, a ovdi kod mene celo je to doba vrime od Mesopusta. Mesopust van je lipi moji nasušna potriba današnjega čovika. Antistres terapija, demobingizacija i slično. Vavik su se ljudi volili maškarevat (ja ne - frustracije z ditinjstva kad su me obukli va Crvenkapicu, a ja san otila bit Winetu) i baren za kratko bit niki drugi. Ljudi valjda maske zbiraju prema tomu ča bi otili ili…

Brzi  vlak Zagreb - Rijeka! Daleko je to moj narode od brzog. Istini za dušu, kolika je to brzina nitko ne navodi, ali isto tako mogu biti komotan i naglasiti da zaprežna kola isto tako mogu bit brza. Svi se, vjerujem, sjećate vlakova još od dana kada ste bili mali ... Kada ste trčali starcima i sakrivali se po kupeima, ili pljuvanja u brzini i moli Boga da netko iza, vireći promatra krajolik, s cigaretom u ruci. Vlakovi su uvijek bili najudobniji način putovanja. Nikada vam nije bilo…

Svojevremeno je meni vrlo draga ženska osoba, koju volim smatrati izuzetno racionalnim bićem, prekinula polugodišnju vezu s jednim nevjerojatno zanimljivim pripadnikom njoj suprotnoga spola zbog toga što dotični nije ispunjavao dio svojih ljubavničko-krevetnih obveza. Nijedna od njezinih prijateljica (tu uključujem i moju malenkost), nije smatrala da je Brblgh (nazovimo je tako, čisto zbog osobnijeg, emotivnijeg, tipa:mogu-se-poistovjetit &…

Nevjerojatno, ali istinito, upravo sam našao svoj bicikl. Doduše, nije niti bio izgubljen (barem se toplo nadam) i nisam ga baš pronašao u realnom svijetu, ali ono barem jesam u virtualnom. To možda i nije događaj s kojim sam vas morao upoznati, ali evo, pogledajte ga, zakačen na ovu napravu, iako jadan i nikakav, diči se prvi u redu na fotografiji koja slijedi ... Zar nije krasan? (inače ne znam tko je ovaj tip, ja nisam) Fotografija je snimljena ispred redakcije u kojoj radim, kada ne radim…

Lijep dan, onako globalno zatopljen, a uveden lokalni vlak Kaštela - Split, pa me moji doma uhvatili da ajmo napravit đir, a i meni bi moglo koristiti, jer upravo završavam 18. Maškadur, pa ako nešto zgodno naleti, slikat, napisat, aktualno je ... i sve tako. A dobro, ajmo ća, kad ste navalili. E, vidiš, uzet ću par knjiga, prodati ili dati u onaj antikvarijat, jer ono onda nisu htjeli moje "Praznine" ni besplatno. Da se vratim na to „ni besplatno". Bilo je to još 2003., mjesec ili dva po…

Nada (1) Nada (2) Nada (3) Nada (4) Nada (5) Poslednjom snagom, Jozef K., u trenutku kada su mu nožem proboli srce, viknu: "Kao pseto!" ... i kao da je sve, čitav njegov život i njegova smrt, i njegovo završno mišljenje o svetu, bilo sadržano u tome. ... i činilo se da će ga stid nadživeti. Eho uzvika, vešto jedreći kroz daljinu, dopirao je i do čoveka sa prozora. Po navici, namestio je kosu iza uva. Osetio je neku srodnost sa čovekom koga su ubili, iznenadivši sebe jer je obično u onoj drugoj…

Lipo! Kako da san čera pisala kolumnu ka se zvala "Novo leto", a na; već opet pišen istu takovu. Dobro ne baš istu, ma istešo to vrime pasuje kako munjeno i ne da se fermat. I kako gremo ovoga leta va novo!? Ki god va novimi, ki god va starimi postolimi. Ki god bogami i bos. Niki srićni, niki žalosni, sve ovisi o tomu ča njin je život naumil sparićat. Svi skupa fanj lahkih takujini. Niki z kumpaniju, niki drugi sam ... Svaki nikako, to je još Petrica Kerempuh znal. Božić je za nami. Crikva je…

Ljubav Dječak je rastao i  postao dečko. Susretao se sa svakakvim događanjima tijekom odrastanja. Svi ti susreti i doživljaju nisu umanjili njegovu ljubav prema ljudima. Ljubav prema svemu ostalome nije nikada niti bila u pitanju. Jedina ljubav koja je cijelo vrijeme bila upitna, bila je njegova ljubav prema samome sebi, ali on to nije mogao znati, sve dok nije susreo djevojku. Djevojku sa zrcalom. Jednoga dana, sasvim slučajno, lutajući svijetom u sebi i svijetom oko sebe, potpuno…

Nada (1) Nada (2) Nada (3) Nada (4) DAN 21./ drugi put Zgrada sa pogledom na jedan stari kamenolom. Sumorno i tužno. Kao da ovaj stan dočarava život, mali ograđeni prostor oko kojega je sve smrt i pustoš, osetiš se gotovo srećnim zato što si živ; kako je lepše sedeti u stanu nego se naći dole na kamenolomu. A onda, pogledam oko sebe: četiri zida, koja oivičavaju jednu istu takvu prazninu, i u njoj ja. Isto je za ljude poput mene biti tamo i biti ovde. I tek tada razumem zašto ne razumem život:…

Već mi je više puta palo na pamet pitanje zašto za roditeljstvo nije potrebno imati neku potvrdu kojom bi roditelj mogao dokazati da je kompetentan za nešto tako odgovorno. Kad već svijet u kojem živimo smatra da je bitno samo ono vidljivo. Na cesti recimo, jer se za upravljanje vozilima izdaju dozvole onima koji prethodno dokažu da su sposobni njima upravljati. Kad to dokažu i dobiju potvrdu o tome da znaju voziti, ljudi obično požele i kupiti neko cestovno vozilo, što je sasvim logično, jer…