… upališ šibicu, i primakneš joj drugu,
Neupaljenu.
Odjednom se i ona zapali. Vatra je
Jača i ljepša..
(No) to je samo početni žar. Na kraju obje dogore
I ugase se…

Jednom dok se netko igrao ogledalom ispustio ga je u travi. Možda namjerno, možda slučajno, no uglavnom tako je bilo. U toj šumi zelenih vlasi zemlje sada se ogledala jedna mala stršava travka. Gledala je kako se slika koja je sad pred njom pomiče kada ona to zaželi. Mogla se pogledati kako izgleda i držala je stav kakav joj se svidio. Bila je sretna.

U tom svom ogledanju spazila je da se netko miče kad i ona i vidjela je neku malenu travku, ali zeleniju od svih. I još se smiješno micala. Travka se na prvi pogled uplašila i preletjela pogledom prema svim vlasima u moru travki, međutim nigdje okolo je nije bilo, već samo u ogledalu.

Počele su pričati, i bilo je zabavno. Mala travka je rekla da ona živi sa druge strane i pričala je o svom životu. Dugo je trajalo njihovo upoznavanje. Svidjele su se travke jedna drugoj. Rekla je još da je kod nje bolja zemlja i voda, ali nestalan zrak, a ovoj pak nikad nije palo na pamet da o tome razmišlja - živjela je u svom svijetu i nije znala zašto živi. Pa je i počela razmišljati o tome kad je pao mrak i kad se više ništa nije ocrtavalo u ogledalu. Silno je željela upoznati travku i preći s one strane ogledala. Tog jutra pitala je kako bi to mogla učiniti. Travka je rekla da je to jedino moguće ako sa sobom donese malo zraka. U susjedstvu su bili svi viši od nje, nitko nije pretjerano obraćao pozornost osim njene prijateljice peludi.

Pitala ju je da li bi bilo ispravno da uzme malo svježeg zraka i otputuje maloj travki. Pelud nije bila oduševljena. Zrak je ono što mi u životu znači, rekla je, pa i ako uzmeš dašak vjetra, neću izvršiti svoj cilj.

Sumnjala je travka da bi baš dašak vjetra, tek djelić zraka naškodio njoj, a u istom tom trenutku bilo ju je i strah da je više neće moći vidjeti. Jer ako ode morala bi svima objasniti kako je to izvela, pa bi se svi poveli za njom, nestalo bi vjetra.

Drugi dan rekla je, gledajući malenu travku u ogledalu: neću doći, zrak je ovdje jako važan, vidjet ćemo se svaki dan u ogledalu. Mala travka je samo gledala i oponašala: svakako, rekla je, sad mogu vidjeti i sve pored tebe. Vidjet ćemo se, nasmiješila se.

U to dođe dijete i pokupi ogledalce koje je bilo izgubljeno u travnjaku.