Studeni
ritn by: Octopus
15. 11. 2007.
Razlika između ljudi koji se deklariraju kao ljevičari i desničari je u tome što se ljevičari ponosno predstavljaju to što jesu, dok se desnica predstavlja kao desnica samo zato da se vidi da nisu ljevica.
Ne znam zašto sam uopće ovo napisao, ali pošto me dugo nije bilo radi svakakvih razloga ovo mi se činilo kao dobar početak da bilo šta kažem. Hladno vrijeme koje je postalo dvolično kao more konačno je utopilo depru koju s vremena na vrijeme prigrlim kao vlastitu sestru. Do granice kad se sam sebi gadim. Eto, život nas gazi uz političare i ne da nam vremena ni mjesta da se pogledamo iznutra i da si postavimo koje pametno pitanje. Onako kao frend frenda kada mu se želiš ulizat i kada on shvati da se od njega očekuje pametan odgovor. Kao recimo, zašto uvijek nismo dobri ili zašto nekad namjerno žderemo sve oko sebe.
Sinoć mi je umro susjed na rukama. Mlad čovjek. Nakon truda i truda oživljavanja pokušavaš naći još malo načina da pomogneš njemu, da bi u biti pomogao sebi. Kroz glavu ti prolazi stotinu misli, a najviše ona kako u biti želiš samo živjeti i ne biti dio ničijeg globalnog plana. Zuriš kasnije u plafon i odlučuješ kako se više nikad nećeš svađati, kako ćeš svakom dati kunu kad te pita na cesti i kako ti više neće pasti na pamet naljutit se na bilo koga.
Nije to strah od smrti, nego strah od zaborava ljudi s kojima si dijelio taj jedini život. Na kraju svega ostaje samo nada da će te netko prepoznati na nekoj zgužvanoj fotki ... Eto to je život. Ništa drugo nego put prema smrti.
Gledam Pankretića kako na džinovskom plakatu jede jabuku i pitam se koja je poruka te slike zbog koje sam se skoro zakucao u frajera ispred? Poruka je slijedeća 'kupi kilu jabuka i žderi ih dok ti netko retušira cijelu facu'. Možda netko to vidi drugačije, a možda se čudi kao i ja glupostima naših političara i sposobnosti da nas prave glupima kad pušimo ovakve priče.
Proći će i to, a onda ćemo opet bit veseli. Voljet ćemo zimu, voljet ćemo plakate od Gavrilovića, opet ćemo pljuvat kvalitetno po onom tko god dođe na vlast. Treba još samo malo izdržati i razmisliti o jednoj stvari, svatko na svoj način ... da li smo napravili sve što smo htjeli ...
E frende, niti se javljaš, niti para šalješ, fakat te moj grad ubija, dobro ti veli čovjek, odi doma napuni baterije, pa opet nazad. Javi se za neku kavicu, pozdrav.