Upaljač

Možda će početi Treći svjetski rat, a ja još nisam popio jutarnju kafu. 

Stolnjak je čist, pepeljara blista, kafa miriše, grlica je stigla na prozor, smotan je i prvi duhan, ali... upaljač neće da upali. 

Rakete lete po nebu Bliskog istoka, ali upaljač ne radi. Klik, klik, klik ... ništa, gore nuklearna postrojenja, gore stambene zgrade, gore bolnice, ali upaljač neće. Ostavljam rakete da lete, preturam po ladicama, nema šibica, nema rezervnog upaljača, nema ničeg što gori. 

Vraćam se za sto, a tamo rakete i dalje lete, a upaljač neće da upali. Klik, klik, klik ... ništa, gore porodični automobili, gore pijace, šume, gore šatorska naselja i gladni civili, gori nebo, gori more, gori koža, gori kosa, a moja kafa se hladi.

Možda će početi Treći svjetski rat, a ja još uvijek nisam popio jutarnju kafu.

Atletski šorc

Sjedim s prijateljem, lijepa je ljetna noć. Neočekivano smo se sreli, u gradu koji nije ni moj niti njegov, pa smo bliži nego inače, kao saučesnici.

Priča mi:

- Jučer sam na ulici sreo ratnog zločinca, bivšeg komandanta policije. Šeta, u atletskom šorcu. 

Znam da mu je policija ubila oca i brata i da je njihov komandant uhapšen nakon rata. 

- Zar je već izašao iz zatvora?

- Možda nije sasvim. Možda je pušten na vikend? Ili na godišnji odmor? Kod nas i ratni zločinci imaju pravo na godišnji odmor. Znaš kakav je šorc nosio? Kratak, Yasa, kakve smo prije rata svi nosili na fizičkom. Takvi šorcevi se više nigdje ne mogu kupiti. Otkud mu?

Zašto neprestano pominje šorc, on nije osoba koju zanima odjeća? Saznajem zašto, kada ga pitam da li ga je zločinac prepoznao?

- Ne znam da li me prepoznao. Nije ni važno, u onakvom šorcu nema mjesta da se sakrije pištolj. Ne plašim ga se.

Pika kartica

Kasirka svakoga starca i staricu pogleda u oči prije nego što ih pita kako su. Oni se zbune, stidljivo zagledaju nas koji stojimo u redu iza njih, pa šapatom odgovaraju: „Kako kad“, „Može i gore“, „Kao i ovo vrijeme“ … Poneki starčić se uspravi, nasmije pa kaže: „Kao mladić!“ Ali, kasirka ne uzvraća osmijeh, na svaki odgovor ozbiljno klima glavom, predaje im račun kao dijagnozu, nakon čega starce progutaju vrata supermarketa. 

Mlađe kupce kasirka ne pita kako su. Zanima je samo imaju li kartice za popust. Možda zato što misli da u ovom redu još uvijek nije red na njih. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.