Vlatka se vjerojatno nije sjetila da jednostavno kaže kako se Dikanu više ne diže ona stvar, što bi joj donijelo prednost za barem dva dana sranja. Ovako se pokazalo da je nedostatak inteligencije vjerojatno reakcija na nedostatak cipela i bundi ... Dva tjedna agonije i maltretiranja od strane tiska, a da još nismo na čisto radi li se o reklamnom triku ili krahu "ljubavi" dvoje nakaradnih faca.

Spasilac se pokazao u vidu Marina Šoljačića, mladog znanstvenika, momka od "nas" koji je uspio zauzeti par dragocjenih redaka u našim medijima koji nas svestrano vode kroz život. Dečko koji se odlio, kao i mnogi mozgovi iz Lijepe nam Naše, uspio je svojim radom promijeniti teme razgovora na jutarnjim kavama. Zaškakljao maštu svih nas koji smo ponosni na takve ljude i u isti tren žalosni jer nisu blizu nas.

Ministru Primorcu i sviti prije njega očigledno je važno i dostatno samo to što se takvi ljudi i dalje deklariraju kao Hrvati, a to što žive i rade negdje daleko gdje im stranci pružaju uvjete za napredak to nikog nije briga. Jedino pitanje koje se ovdje može postaviti zašto je to tako i što to drugi imaju, a mi nemamo? Odgovor je više nego jednostavan. Ameri i ostale zemlje koje pružaju i zadržavaju naše genije imaju više razvijenu svijest za znanje nego za lopovluk gdje smo mi doktorirali.

Novi Tesla je daleko od nas, a mi ga pratimo preko novina i busamo se u prsa "kako smo mi pametna nacija". Druga strana medalje otkriva nam predrasude prema tim istim Amerikancima koji su se u ovom dijelu igre pokazali kao veća gospoda. Najlakše je pustiti čovjeka da ode i reći mu neka ide ako mu je tamo bolje, a ne pokušati ga zadržati i dati mu šansu da dokaže gdje su godine učenja i talent koji nosi sa sobom od rođenja.

Već par puta ministar Primorac izbacuje ponosno podatke o povratku naših znanstvenika, desetine njih, stotinu u protekle dvije tri godine. Imena i prezimena? Rijetko ... Pametni odlaze, još pametnijih se sramimo.

Uporno čekamo neke promjene, kojih je u obećanjima sve više, a u zbilji hlape brže nego kad su donesena. Teško ćemo se uhvatit u klinč s velikim igračima i teško ćemo jednog dana i mi dati doprinos svemiru kada su vodeći ljudi u svijetu znanja naši.

Nama ostaje naš ponos koji se sa vremenom koje sve sporije ide pretvara u golemu predrasudu ...