OTIMANJE ZABORAVU: Split je bio partizanski grad
Prošle su 72 godine otako su 26. listopada 1944. godine partizani oslobodili Split – grad u kojem je osnovan prvi ilegalni partizanski pokret u Europi i to na blagdan sv. Duje, grad u kojem je svaki drugi stanovnik bio uključen u Narodno oslobodilački pokret (NOP), grad u kojem su pokrenute i prve antifašističke novine u okupiranoj Europi. Zvale su se „Naš izvještaj“ da bi 1943. godine prerasle u „Slobodnu Dalmaciju“, a u izvanrednom izdanju na dan oslobođenja grada na naslovnici su donijele samo jedan naslov: „Oslobođen je Split, ponos hrvatske Dalmacije“.
„Stoga, kad se kaže da je Split bio 'nepokoreni bastion antifašizma u okupiranoj Europi', to nije ideološka fraza nego statistička činjenica“, stoji u tekstu što ga je novinar Damir Pilić objavio u Slobodnoj Dalmaciji dan uoči 70. godišnjice oslobođenja Splita od fašizma prije dvije godine. Iz nekog razloga tekst je nestao s web stranica Slobodne, a pronašli smo ga na portalu Tačno.net, i vrijedan je ponavljanja.
“Drukčije ne može biti, jer nema mjesta u čitavoj našoj Hrvatskoj, niti grada niti sela, koje se – tako goloruko – oduprlo nasilju okupatora i domaćih izdajica slogom i žestinom, kao što je to uradio grad Split“, citat je iz govora koji je Vladimir Nazor održao na svečanoj priredbi 6. studenog 1944. godine, navodi Pilić u tekstu naslovljenom „Cijeli grad otišao u Partizane“ objavljenom u Slobodnoj Dalmaciji 25.10.2014. godine.
Vladimir Nazor u Splitu 1944. godine (FOTO: Wikimedia)
„Uistinu, impresivan je otpor koji su prije sedam desetljeća Splićani pružili talijanskom fašizmu i njemačkom nacizmu. No, u međuvremenu je došlo do revizije povijesti, koja traje. Danas, 70 godina poslije, posljednji preživjeli partizani iz tih herojskih dana – oni koji su bili jači i od Nijemaca i od Talijana i od ustaša i od četnika – nalaze se u desetom desetljeću života, a svoju duboku starost žive sa spoznajom da ih se u dijelu javnosti smatra nitkovima, dok u njihovu i našem gradu istodobno niču spomenici s imenima ustaških ratnih zločinaca, a gradski zidovi prepuni su ušatih slova koja slave poraženu fašističku vojsku. Kao da je sâm Sotona sišao u naš grad, pa bijelo napravio crnim, a crno učinio bijelim“, piše Damir Pilić i dalje oslikava lice fašizma, onako kako je izgledalo u travnju 1941. godine kad su Splitom vijorile najprije zastava Kraljevine Jugoslavije, potom ustaški barjak, da bi nakon 15. travnja Splitom zavladale boje Kraljevine Italije.
“Samo mjesec dana poslije, 18. svibnja, Pavelić potpisuje Rimske ugovore, kojima Italiji ustupa gotovo čitavu Dalmaciju: to je 'okidač' za splitske radnike, komuniste i antifašiste da počnu sa štrajkovima, diverzijama i svim mogućim oblicima otpora. Već u lipnju 1941. Talijani zabranjuju rad svim hrvatskim kulturnim i sportskim društvima, te mijenjaju imena splitskih ulica iz hrvatskih u talijanska: Pjaca postaje Piazza Vittorio Emanuele III., a Marmontova postaje Ulica Benita Mussolinija. U srpnju zabranjuju djelovanje svim strankama i organizacijama osim Biskupskog ordinarija, a Židovima zabranjuju ulaz u splitske lokale i kupališta: fašizam pokazuje svoje lice", navodi se, pa se potom faktografski nabrajaju zločini u Splitu i okolici.
“Prvog listopada 1942. fašisti i četnici čine stravičan pokolj u podmosorskim selima: 200 četnika vojvode Mane Rokvića upalo je s Talijanima u sela Gata, Čišla, Ostrvice, Naklice i Zvečanje i poklalo nedužne seljane, da bi sutradan istu zlu rabotu ponovili na sjevernoj strani Mosora – u Dugopolju, Kotlenicama, Dolcu Donjem i Srinjinama. Vlasti NDH šutke prate pokolj hrvatskog stanovništva; štoviše, postoje fotografije (višekratno objavljene i u našim novinama) na kojima ustaški časnici nakon zločina piju skupa s četničkim oficirima, nazdravljajući likvidaciji 'partizanskih pomagača'. Zajedničko djelovanje okupatora i domaćih izdajnika lijepo se vidjelo u veljači i ožujku 1943., kad je Split postao tranzitno okupljalište Nijemaca, Talijana, četnika i ustaša za 'Operaciju Weiss', odnosno Četvrtu neprijateljsku ofenzivu, poznatu kao ‘Bitka na Neretvi’. Tako 6. ožujka 1943. parobrodom iz Splita za Metković skupa putuju fašisti i kvislinzi: četnici na pramcu, Talijani po sredini broda, a ustaše na krmi. Nakon pada Italije u rujnu 1943. i partizanskih 17 dana slobode, u naš grad 27. rujna ulazi novi okupator – Hitlerovi nacisti. Točnije: njemačka SS divizija 'Prinz Eugen'. Nijemci odmah počinju s deportacijama splitskih Židova u logore, a pred crkvom sv. Frane na Rivi podižu vješala. Posljednju židovsku trgovinu u gradu, već spomenutu knjižaru 'Morpurgo', Nijemci zatvaraju 6. listopada 1943., čime je viševjekovna židovska zajednica izbrisana iz javnog života Splita. Šest mjeseci kasnije, od 26. do 28. ožujka 1944., pod Kamešnicom se događa najveći njemački ratni zločin u Dalmaciji: vojnici SS divizije 'Prinz Eugen' ubijaju stotine naših seljana. Ukupno je, za vrijeme četverogodišnje nacifašističke okupacije Splita, oko 10.000 Splićana prošlo kroz okupatorske zatvore u gradu, a njih oko 5000 kroz talijanske, njemačke i ustaške logore, od kojih se dobar dio nikada nije vratio”, podsjeća u tekstu Damir Pilić sve koji su zaboravili čega su ih 1944. oslobodili splitski i dalmatinski partizani.
Pripadnici 8. korpusa, najveće dalmatinske vojske u povijesti, u oslobođenom Mostaru 1945. (FOTO: Wikimedia)
“Zbog toga su građani Splita tog 26. listopada 1944. tako masovno izišli na Rivu, iako je padala kiša. Iz tih je razloga sutrašnji datum najvažniji datum u čitavoj 17-stoljetnoj povijesti našega grada. Kako veli Pjesnik: Tko ne pamti, iznova proživljava”, napisao je Damir Pilić 2014. godine u tekstu koji vrijedi ponoviti jer sjećanje ispada pokvarljivo.
Svjedoči o tome i dokumentarni film “Duhovi Splita” Jadrana Bobana snimljen nakon prvog dugometražnog filma koji je Boban na isti način snimio u Zagrebu. “Duhovi Zagreba” prikazani su 2009. godine na Zagreb Doxu u sklopu programa Kontroverzni Dox.
Zašto se Split i Zagreb "srame" svoje antifašističke povijesti, zašto njihove ulice i trgovi nose imena fašističkih zločinaca i podižu im spomenike – govore za dokumentarac Splićani koji su sudjelovali u Narodno oslobodilačkoj borbi da bi danas prolazili pored fašističkih simbola u ulicama za koje su bili spremni, kako kaže protagonist kratkog trailera za “Duhove Splita” – žrtvovati svoje živote.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: „Antifašistički Split: Ratna kronika 1941. – 1945.“
Drago mi je da se neko podsjetio na dane kad je hrvatski narod stao na pravu stranu povijesti