Tekst Chrisa Baumgartena prenosimo s prijateljskog Balkan Stories

Bečki izbori za gradsko vijeće izazivaju dosta emocija, kako kod mene, tako i kod birača općenito. Unatoč izborima, odnosi političkih snaga u Beču neće se bitno promijeniti. To može biti i dobro i loše, ali svakako ne izaziva posebno oduševljenje niti strah. Uz to, trajno su mi premjestili biračko mjesto. Iz škole tik pored kuće u drugu školu udaljenu 400 metara. Nije to velika udaljenost, nemam ništa protiv šetnje. Međutim, kada se jednom navikneš samo pretrčati ulicu, 400 metara pješačenja nekome bi moglo biti naporno.

Ipak, ova stranputica izbornu nedjelju čini posebnom. Naime, put me vodi pored "Pekarice" u Koppstraße, srpske pekare s divnim srpskim pecivima. Ne znam kako vi to doživljavate, ali meni je kruh s Balkana, uz neke rijetke iznimke, prilično prosječan. Kao i većina ljudi, smatram da je kruh na kojem sam odrastao upravo onakav kakav treba biti. Druge štruce često su mi nekako neprivlačne.

Ali peciva ...

Štapići, štanglice, piroške i, posebno, pogačice sa čvarcima. Grammelpogatschen.

Sve to postoji u "Pekarici". Posebno te sjajne pogačice sa čvarcima. Čovjek se prosto veseli kad tuda prođe. Ali ne možeš imati sve. Nema lepinje. No, dobro, jesam li spomenuo da imaju fantastične pogačice sa čvarcima? Težina političkog izbora na biralištu ne može se mjeriti s izborom za pultom "Pekarice".

„Kad bih kupio sve što želim ...“, kažem prodavačici koja me uz osmijeh prekine i odgovara: „Onda to ne bi sve mogao pojesti. Znam“.

Prizor kakav se rado viđa na Balkanu. I u Beču. (FOTO: Balkan Stories)

Na kraju uzimam pecivo sa šunkom i sirom. Sigurno se nitko neće iznenaditi da je sa mnom iz "Pekarice" izašla i pogačica sa čvarcima. Volio bih uzeti još koješta, ali još od subote me u hladnjaku čeka teleći kotlet kojeg sam kupio na Brunnenmarktu kod svog mesara iz Bosne. To će biti za večeru. Nemoguće je izbjeći Balkan u Ottakringu. 

Vidim to i na povratku iz "Pekarice". Srećem susjede iz stana iznad mene. Oni su iz Novog Pazara i taman su na putu prema biralištu. Ipak, nedostaje glava obitelji. Kao i u mnogim kućanstvima otac je zadržao staro državljanstvo. Nikad se ne zna što se može dogoditi pa ti ostaje jamstvo da se u slučaju nužde možeš vratiti u staru domovinu.

To, naravno, nije potpuno objašnjenje zbog čega oko 40 posto odraslih Bečana nema biračko pravo na lokalnim izborima. Drugi dio istine jest to da Austrija migrantima otežava izdavanje državljanstva. Primjerice, nema šanse da državljanstvo dobije netko tko je bio na socijalnoj pomoći neposredno prije no što zatraži papire. Isto vrijedi i za migrante koji ne rade puno radno vrijeme, kao i za one koji primaju mirovinu, a koju austrijske vlasti ne smatraju dovoljno visokom za domaći standard. Nema šanse.

Pogačica sa čvarcima, balkansko-bečki klasik (FOTO: Balkan Stories)

Čak i oni koji zadovoljavaju visoke prihode suočavaju se s još višim naknadama vezanim za proces dobivanja državljanstva. Mnoge upravo to odvraća od pokretanja postupka. Gotovo polovica Bečana rođena je u drugoj državi ili barem ima roditelje koji nisu rođeni Austrijanci.

Kombinacija velikog broja migranata i nepravednih zakona o državljanstvu dovodi do toga da Beč politički sve više podsjeća na antičke gradove-države poput Atene. Kao posljedica toga, efektivno, sve manji dio građana odlučuje o sve većem udjelu stanovništva što nije demokratski.

U mom susjedstvu taj je nesrazmjer posebno izražen i politika će morati nešto smisliti. Možda bih trebao svim zastupnicima u Nacionalnom vijeću, kao i gradskim vijećnicima, poslati pogačice sa čvarcima iz "Pekarice" uz poruku "Pekarica i prodavačica vjerojatno nemaju pravo glasa".

Je li to način da im se zahvalimo što nam u ranu zoru i nedjeljom peku i prodaju tako krasna peciva?

Koliko truda zahtijevaju pogačice sa čvarcima, možete vidjeti u ovom videu YouTube kuharice Marine iz Novog Beograda. O njoj je Balkan Stories pisao u vezi sa sudbinom Smeđeg Medvjedića.

Vjerujte mi, trud se isplati.

Lupiga.Com via Balkan Stories

Naslovna fotografija: Balkan Stories