U čitavu ovu frku oko izjava Franje Šarčevića uključio se i Avdo Avdić, što znači da je situacija odlična za homogenizaciju pravih Bošnjaka i iživljavanje na pojedincu koji je bespomoćan jer je ničiji. 

Avdo Avdić je u svom tekstu nastupio kao moralna vertikala i intelektualna gromada, objašnjavajući Bošnjacima, a i šire, kako je Franjo Šarčević više nego zaslužio što mu „botovi“ poručuju da će ga istući, objavljuju adresu gdje stanuje, a, Boga mi, i otpustiti s posla.

VJEŠALA ZA FRANJU ŠARČEVIĆA: 11 teza povodom nove hajke

Naravno, kao iskusni novinar sa slonovskim pamćenjem Avdo je otišao u daleku prošlost i „iskopao“ tvit Šarčevića od prije šest godina u kojem on u maniru kočijaša „jebe majku fašističku glasačima Željka Komšića“ sa željom da se uguše u „svojoj mržnji i jadu“.

Prije svega pomenuti tvit nema veze sa sadašnjom polemikom, ali to nije ni važno. Ostaće misterija zašto je Avdo Avdić ćutao sve ove godine na taj vulgarni tvit i nije reagovao? Ubiće ga ova opstipacija.

Preskočio je, svjesno, Avdo Avdić mnogo toga što je Franjo godinama pisao i govorio o hrvatskom nacionalizmu, hrvatskim zvaničnicima i hrvatskim zločinima, ali ako se činjenice ne uklapaju u priču, tim gore po činjenice.

Nego, vratimo se moralnom aspektu ove priče.

Avdo Avdić se pita da li neko ko glasačima Željka Komšića jebe mater, neke ljude naziva bošnjačkim nacionalistima, ukazuje na specifičan odnos prema 1. martu, ukazuje na „rastući bošnjački nacionalizam“, može da radi na Sarajevskom univerzitetu i prima pare od bošnjačkih nacionalista?

Aferim, Avdo Avdiću, prevede ti sve Bošnjake u nacionaliste i elegantno to pripisa Franji.

Odbijte Šarčeviću od plate, ukorite ga, zbog psovanja, vulgarnosti, pa i etiketiranja neistomišljenika, ali ne možete ga kazniti zbog političke nekorektnost, političke nelojalnosti i drugačijeg mišljenja. Nije Franjo Šarčević svojina Prirodno-matematičkog fakulteta, već osoba koja u javnosti govori šta misli, jasno i glasno.

Na „gluposti“ Šarčevića, mora se odgovoriti argumentima, a ne prijetnjama i uvredama „botova“.

Preskočio je, svjesno, Avdo Avdić mnogo toga što je Franjo godinama pisao i govorio o hrvatskom nacionalizmu, hrvatskim zvaničnicima i hrvatskim zločinima, ali ako se činjenice ne uklapaju u priču, tim gore po činjenice (FOTO: Ldislav Tomičić/Lupiga.Com)

Na kraju krajeva, zapitajmo se da li novinar koji sjedi sa direktorima OSE i SIPE ima pravo da propituje bilo čiju podobnost, pa i Šarčevićevu? Zapitajmo se da li neko ko je godinama radio sa kolegom, znajući da mu je kolega u julu 1995. godine na oklopnom vozilu ušao u Srebrenicu, može da bude bošnjačka ili bilo čija moralna vertikala?

Zabrinuo se Avdo Avdić kako se Šarčević odnosi prema 1. martu i načinu obilježavanja istog i traži da odstupi od budžetskih jasli, pri tome ga izjednačava sa Rajkom Vasićem i Goricom Dodik. 

Prije par godina Avdo Avdić mi je u jednoj prepisci priznao da se druži sa izvjesnim novinarom iz Banjaluke, zvanim Čkalja, koji o 1. martu misli isto što i Vasić i Dodikovi, ako ne i gore, ali mu to kod njega nikada nije smetalo.

Jebiga, Franjo, da se zoveš Čkalja, sve bi bilo drugačije?

Kao intelektualna gromada Avdo Avdić, Dinu Mustafića naziva „ekspertom za sva pitanja o kojima, uglavnom, pojma nema“. Dragi moj Avdo, Dino Mustafić, režira po svijetu, a tvoj domet je od Goražda do Bužima i od Stoca do Brčkog, a i to je upitno.

Toliko o kompetentnosti i stručnosti.

Kaže Avdo „anonimni (polu)svijet“ prijeti i vrijeđa Šarčevića i sve dok „mediji ne počnu prenositi njihove objave, ti ljudi su nebitni“. Bitni su, Avdo Avdiću, principi. Da niko ne smije da prijeti bilo kome i da ga vrijeđa zbog izgovorene riječi. Osim toga tanka je linija između prijetnji i batina, pogotovo kada takvi kao ti sve to relativizuju.

A onda ide krešendo Avde Avdića zbog kojeg će svakom poštenom Bošnjaku pasti mrak na oči - „Ko je, zapravo, Franjo Šarčević? Matematičar koji odgovornost za bosanski genocid želi podijeliti sa tri.”

Bilo bi interesantno da nam, Avdiću, objasniš sintagmu “bosanski genocid”, kada postoji samo genocid u i oko Srebrenice, a pogotovo da nam daš tačan citat gdje Šarčević taj genocid dijeli na tri ili koliko već dijelova.

Nećeš ga naći, ali jebeš tekst bez izmišljotina, one mu daju na efektnosti i dramatičnosti, nepismeni se primaju na to. Ne pitaj me kako znam.

P.S.

Na kraju želim nešto da poručim Franji Šarčeviću.

Dragi Franjo, ne znam da li ćeš otići ili ostati u Sarajevu, svak' bira svoj put, ali ako odeš znaj da su oni pobijedili.

Lupiga.Com via srdjanpuhalo.blogger.ba

Naslovna fotografija: screenshot/YouTube