Brodovi i barke s očajnim ljudima i dalje plove prema Europi, i neće prestati ploviti, što realnima čini prognoze o trideset hiljada mrtvih ilegalnih migranata u toku ove godine. Ostvarenju te crne prognoze idu u prilog i mjere koje Europska unija kani poduzeti suočena s tragedijom koja traje i kojoj se ne vidi kraj.

Mediteran je postao permanentna masovna grobnica ilegalnih imigranata, grobnica koja se iz dana u dan puni novim i novim tijelima Afrikanaca koji nisu imali sreće da se domognu europskog kopna. U nedjelju se u libijskim vodama u Sredozemlju, tridesetak kilometara južno od talijanske Lampeduse, prevrnuo pa zatim potopio ribarski brod s oko 950 egipatskih izbjeglica, od kojih se spasilo, ili je spašeno, samo tridesetak njih. Dan kasnije, u ponedjeljak, na istočnoj obali grčkog otoka Rodosa potopila se brodica s dvjestotinjak imigranata dospjelih iz Turske. 

Unatoč tome, brodovi i barke s očajnim ljudima i dalje plove prema Europi, i neće prestati ploviti, što realnima čini prognoze o trideset hiljada mrtvih ilegalnih migranata u toku ove godine. Ostvarenju te crne prognoze idu u prilog i mjere koje Europska unija kani poduzeti suočena s tragedijom koja traje i kojoj se ne vidi kraj: te mjere, u osnovi, nisu usmjerene prema tome da se pomogne ljudima kojima – nakon svega što je i Zapad učinio od njihovih zemalja i njihovog života – ne preostaje drugo nego da svoju sudbinu predaju u ruke krijumčarima, već je napor koncentriran na birokratsko-represivne metode zaštite svetog europskog tla od neželjenih došljaka. 

Europskoj uniji, u tom smislu, nužan je ‘snažan strukturni zaokret’, kojeg su svima u Bruxellesu puna usta kad treba disciplinirati i stisnuti posrnule države s juga kontinenta, na čija je leđa, inače, prevaljen najveći dio problema s imigrantima.

Cijelu kolumnu Ivice Đikića pročitajte na portalu Novosti.

Lupiga.Com via Novosti

Naslovna fotografija: Vito Manzari