U tekstu objavljenom na internetskom portalu Žurnal Andrej Nikolaidis zaključuje kako ljevica ne može biti ono što je bila, ali preostaje još vidjeti može li u drugom vremenu u dugim okolnostima postati nešto drugo.

Nikolaidis donosi devet teza o budućnosti ljevice, objašnjavajući kako na ljevici ima „mnogo pametnijih, iskusnijih i hrabrijih ljudi“ od njega koji je ionako „samo čangrizavi simpatizer“, ali se ipak usuđuje reći nekoliko stvari. A evo i redom teza koje je iznio Nikolaidis:

"Ljevica je dokazala da je u razvoju pljačkaškog kapitalizma jednako dobra kao i desnica" - Andrej Nikolaidis (FOTO: Lupiga.Com)

Prvo. Razjedinjena ljevica je lak plijen. Ako ne možeš ujediniti nekoliko malih stranaka, kako ćeš ujediniti građane i zemlju?

Drugo. Ako ljevica ne uspije stvoriti novi, nadnacionalni i nadvjerski identitet, klasni ili bilo koji drugi, ona nema šansu. Može doći na vlast onda kada se nacionalisti ljudima popnu na glavu, ali će, opet, već sljedeće izbore sigurno izgubiti.

Treće. Ako je ljevica gadljiva, pa populizam prepusti desnici, uvijek će se iznova desiti ono što se upravo desilo na američkim predsjedničkim izborima. Građani ponekad hoće promjenu. Ako im ljevica ne ponudi bolje, oni će izabrati još gore. A barem to znamo: uvijek može gore.

Četvrto. Političko polje je već toliko pomjereno udesno, da praktično svako ko nije fašista danas stoji lijevo. To otvara prostor za široke, nekada nezamislive koalicije. To je iznimno opasno. U svakom savezu ljevice sa oligarhijom i nacionalistima oni dobijaju, a ljevica gubi. Čak – ili: naročito – i ako ljevica osvoji vlast.

Peto. Situacija je toliko loša da ljevica čak ne mora ni da ponudi uvjerljivu alternativu. Dovoljno je da spriječi veću katastrofu. Ako ne može ni to, preostaje još samo da je neko isključi sa aparata za održanje života. 

Šesto. Ljevica je dokazala da je u razvoju pljačkaškog kapitalizma jednako dobra kao i desnica. Kada se prisjetimo koliko je naših nacionalista regrutovano upravo iz ljevice, opravdan je strah da bi ljevica mogla dokazati kako je i u razvoju fašizma jednako dobra kao i desnica.

Sedmo. Ako je strategija ljevice ne da širi polje političke borbe pa predlaže i ono nezamislivo (na primjer nacionalizaciju), nego da vodi kulturalne ratove (je li valjao Tito, ko su bili partizani, ko četnici i ustaše, koliko je prava dovoljno LGBT populaciji), ona je već isključena sa aparata za održavanje života, ali joj to niko nije rekao.

Osmo. Desnici je dovoljan strah. Ljevica mora pokazati vrlinu. Politika je danas svedena na igru „izaberi manje od dva zla“. U toj igri, ljevica je unaprijed viđen gubitnik. Jer ne radi se o tome je li nekada bilo bolje nego sad: svi znaju da jeste. Riječ je o tome može li sutra biti bolje nego danas? Ako ljevica opet zakaže, doći ćemo u situaciju da se ljudi Bakirovog i Milovog vakta sjećaju sa nostalgijom, kao što se danas sjećaju Titinog.

I deveto, posljednje: ljevica bi, za promjenu, mogla pokušati da opet bude ljevica.

Cijeli Nikolaidisov tekst pročitajte na ovom linku.

Lupiga.Com

Naslovna ilustracija: Žurnal