VRIJEME ZBIJANJA REDOVA: Globalni kapital ujedinjen u obrani vlastitih interesa
Nakon prvog kruga izbora u Brazilu, održanog 2. listopada, Luiz Inacio Lula da Silva, kandidat socijalističke Radničke stranke (Partido dos Trabalhadores - PT) i bivši predsjednik dobio je 48,4 posto glasova (u brojkama više od 57 milijuna glasova). Trenutni predsjednik, Jair Bolsonaro kandidat radikalno-desne Liberalne stranke (Partido Liberal - PL) dobio je šest milijuna glasova manje i osvojio 43,2 posto glasova. Niti jedan od kandidata, dakle, nije osigurao pobjedu u prvom krugu i reakcije Brazilaca s obje strane političkog spektra odavale su razočaranje. Bolsonaro je, usprkos istraživanjima javnog mnijenja koja su pokazivala da zaostaje za Lulom za pet do deset posto glasova, svojim pristašama obećavao preko šezdeset posto osvojenih glasova u prvom krugu. Te nerealne procjene vlastite popularnosti, najbolji su dokaz činjenice da Bolsonarovi pristaše žive u vlastitom svijetu, odijeljeni od stvarnosti koju većina Brazilaca dijeli, navikli vjerovati isključivo informacijama koje dolaze iz predsjedničke palače Alvorada ili od vojske desničarskih influencera.
DVJESTO GODINA PODIJELJENE ZEMLJE: Što izbori u Brazilu znače za demokraciju?
Protivnici Bolsonara su, s druge strane, očekivali Lulinu pobjedu u prvom krugu, što bi značilo definitivan poraz omraženog im predsjednika koji je u četiri godine mandata upropastio ekonomiju mjerama koje su pogodile najsiromašnije, negirao epidemiju Covida-19 od koje je umrlo gotovo 700.000 Brazilaca i kontinuirano napadao institucije pravne države, pripadnike marginalnih i ugroženih skupina i medije. Njegov ulazak u drugi krug i izborni uspjeh kojeg je njegova stranka doživjela na izborima za oba doma brazilskog parlamenta i u utrkama za guvernere saveznih država, izazvao je zabrinutost i suočio Luline pristaše s neugodnom realnošću: podjele u Brazilu su dublje nego ikad, a fašistička desnica probuđena tijekom „impeachmenta“ zadnje predsjednice iz redova PT-a, Dilme Rousseff, 2016. godine je postala dio političkog mainstreama. Osim toga, brojni Brazilci u izjavama i na društvenim mrežama govore kako osjećaju zamor mučnom i nasilnom atmosferom koju su ovi izbori proizveli te su zbog toga priželjkivali njihovo okončanje. No, tijekom listopada u nastavku predizborne kampanje, situacija je zaoštrenija nego ikad, a duboke društvene podjele, koje potječu još iz vremena kolonijalnog i robovlasničkog Brazila i dalje isplivavaju na površinu.
Priča o dva Brazila
Pogled na kartu distribucije glasova između glavnih kandidata u prvoj rundi izbora najbolje otkriva dubinu tih podjela. Lula je premoćno pobijedio na sjeveroistoku i sjeveru zemlje, u siromašnijim krajevima u kojima uglavnom živi stanovništvo afro-brazilskog i autohtonog stanovništva. Bolsonaro je pobijedio na takozvanom Srednjem zapadu, u regiji koja je tradicionalno ekonomski vezana uz agrobiznis. Države na jugoistoku i jugu zemlje su ostale podijeljene: Lula je odnio tijesnu pobjedu u državi Minas Gerais, teritorijem najvećoj, a stanovništvom drugoj po veličini, dok je Bolsonaro s jednako malom razlikom dobio poslovno, industrijsko i populacijsko središte, São Paulo, te odnio premoćnu pobjedu u Rio de Janeiru.
Ogromni redovi stvarali su se na glasačkim mjestima u prvom krugu, a glasači su doslovce gazili po predizbornom materijalu (FOTO: HINA/EPA/Antonio Lacerda)
Detaljnija analiza rezultata po gradovima i regijama unutar saveznih država otkriva dubinu podjela. U saveznoj državi Minas Gerais, Lula je pobijedio na siromašnom i planinskom sjeveroistoku zemlje, sušnom i planinskom području davno iscrpljenih rudnika koji su dali ime saveznoj državi te u jugoistočnoj provinciji Zona de Mata, poljoprivrednom i ruralnom području, dok je Bolsonaro odnio velike urbane centre Belo Horizonte, Uberlandiu i Contagem, te zapad države, "Mineiro trokut" područje latifundrijskih veleposjeda preostalih iz kolonijalnog doba na kojima se uzgajaju kava, soja, kukuruz i stoka.
U državi São Paulo, Lula je premoćno trijumfirao u samom gradu São Paulo pri čemu mu je prevagu donijelo siromašno stanovništvo favela. Bolsonaro je pobijedio u bogatijim satelitskim gradovima Guarulhos i Santos, te poljoprivrednim centrima u unutrašnjosti poput Piracicabe. U državi Rio de Janeiro, glasači su bili podijeljeni: siromašniji dijelovi velikih gradova Rio de Janeiro i Niteroi glasali su za Lulu, dok su ponovno, industrijska središta u unutrašnjosti izabrala Bolsonara. Takav trend je primjetan i u državama Acre i Roraima, jedinim državama na Sjeveru Brazila u kojima je Bolsonaro osvojio više glasova od konkurenta. Obje savezne države većinu svojih prihoda temelje na agrobiznisu i ekstrakciji prirodnih resursa iz Amazonskog područja, te su njihove elite izvukle veliku korist od Bolsonarove politike koja je dozvoljavala nesmetanu deforestaciju tih područja.
Ono što je naročito zabrinjavajuće je činjenica da je Bolsonarov PL i stranke povezane s njim ostvario velike izborne uspjehe u izborima za parlament i za guvernerska mjesta u saveznim državama. PL će tako biti bogatiji za 66 mjesta u Zastupničkom domu i 11 mjesta u Senatu. Iako je i PT poboljšao svoj rezultat u odnosu na prethodne izbore, s partnerima iz koalicije "Brazil nade" dobili su 11 zastupničkih mjesta u Zastupničkom domu i tek tri u Senatu, što znači da ostaju u manjini.
Pitanje je kako će Lula i PT nastaviti dalje ostvare li se prognoze onih istraživanja i analiza koje im predviđaju pobjedu u predsjedničkoj utrci (FOTO: HINA/EPA/Fernando Bizerra)
Brazilska socijaldemokratska stranka (Partido da Social Democracia Brasileira - PSDB) formirana kasnih sedamdesetih godina prošlog stoljeća kao stranka otpora vojnog diktaturi, devedesetih godina se brendirala kao čvrsta stranka desnog centra, na strani krupnog kapitala, ali odana principima demokracije predvođena popularnim predsjednikom Fernandom Henriqueom Cardosom, na ovim je izborima doživjela svoj temeljiti potop, izgubivši 16 zastupnika u domu i pet senatora, te je zapravo postala marginalnom u nacionalnoj politici.
Kandidatkinja PSDB-a i druge stranke desnog centra Brazilskog demokratskog pokreta (Movimento Democratico Brasiliero - MDB) osvojila je tek nešto više od četiri posto glasova. Njeno tradicionalno biračko tijelo bilo je suočeno s prirodnim izborom: obraniti demokraciju, ili obraniti interese krupnog kapitala koji su se sve više počeli vezivati za ekstremno desne opcije poput PL-a ili rastuće stranke Brazilske zajednice (União Brasil - UB).
Raspored zastupničkih mjesta odaje istu geografsku podjelu: PL većinu svojih mjesta dobiva sa Srednjeg zapada i jugoistoka Brazila, dok je PT uspješniji na Sjeveroistoku i Jugu. Trend kojeg je brazilski analitičar i kolumnist lista Folha de São Paulo, Celso Rocha de Barros istakao kao osobito zabrinjavajući je slabljenje stranaka političkog centra, koje su nekad dominirale brazilskom politikom.
Luiz Inacio Lula da Silva popularniji je na sjeveroistoku i sjeveru zemlje, u siromašnijim krajevima (FOTO: HINA/EPA/Sebastiao Moreira)
Čini se da potop umjerenih, građanskih snaga predstavlja kraj pokušaja da se izrabljivačkim klasama kapitalista i latifundrista da novo civilizirano ruho i da kapitalizam ne može podnijeti svoj demokratski poraz bez okretanja mračnim snagama autoritarizma i fašizma. Podjela birača između dvaju kandidata, od kojih Lula nastupa kao šampion deprivilegiranih slojeva i skupina, dok Bolsonaro skriva interese elita iza populističkog nacionalizma i sijanja mržnje prema demokratskim institucijama pravi je dokaz činjenice da na brazilskom političkom polju više nema političke snage sposobne da postigne kompromis između dva Brazila: Brazila bogatih i demokraciji nesklonih veleposjednika i financijskih i tehnoloških elita koje su profitirale od neoliberalnog kapitalizma, te Brazila siromašnih i deprivilegiranih, potomaka afričkih robova i opljačkanog autohtonog stanovništva.
Zbijanje redova i lažne vijesti
Podjele u brazilskom društvu podjele su dugog trajanja: one vuku porijeklo iz robovlasničke i kolonijalne povijesti države, a pad vojne diktature (1964.-1985.) i demokratski ustav iz 1988. godine zamrznuli su otvoreni sukob između deprivilegiranih slojeva i elita tradicionalno suprotstavljenih demokraciji. No, u zadnjih osam godina, postaje očito da te podjele nikad nisu prevaziđene i da je sukob aktualniji nego ikad. Intenziviranje tih podjela je počelo još 2013. i 2014. godine, kad su desničarske organizacije poput Pokreta za slobodni Brazil (Movimento Brasil Livre, MBL), Online buntovnici (Revoltados Online) i "Izađimo na ulicu" (Vem Pra Rua) preotele prosvjede studenata protiv poskupljenja javnog prijevoza u São Paulu i kasnije prosvjede protiv održavanja svjetskog prvenstva u Brazilu. Navedeni pokreti bili su naročito aktivni u mobilizaciji mlađe urbane populacije preko društvenih mreža You Tube i Facebook i premda su isprva tvrdili da ne zastupaju određenu ideologiju, postupno je postalo razvidnu njihovo zagovaranje neoliberalnih vrijednosti i savez s radikalno desnim strankama i pokretima. Prosvjedi su s vremenom prerasli u prosvjede protiv PT-ove predsjednice Dilme Rousseff i u pokret koji je potakao njezin „impeachment“ pod optužbom za korupciju.
Birališta u prvom krugu osiguravala je vojska s dugim cijevima (FOTO: HINA/EPA/Raphael Alves)
Prosvjedi su postali poznati po sloganu "div se probudio". No, borba protiv poskupljenja, korupcije i teškog ekonomskog stanja je s vremenom, prerasla u platformu za uvođenje fašizma u brazilski politički mainstream. Kao što je opisala jedna od sudionica prosvjeda, siromašna djevojka iz favele, intervjuirana za knjigu brazilskog teoretičara medija i filozofa Davida Nemera "Tehnologija potlačenih: nejednakost i digitalna svakodnevica u brazilskim favelama": "Nakon 2013. sve se promijenilo. Ne okupljaju se više za pravedniju državu; ne čujemo ih kako govore o javnim bolnicama i školama. Samo se okupljaju da vrijeđaju Dilmu i zahtijevaju njezinu smjenu ...Također, vrijeđaju profesore i bilo koga lijevih uvjerenja, nazivaju ih 'žderačima djece' i 'rodnim ideolozima'. Samo projiciraju mržnju na druge ... Da, div se probudio i otkrili smo da je on bogati bijeli muškarac.“
Klizanje narodnog pokreta u desno potencirano je na društvenim mrežama. Dezinformacije i lažne vijesti koje su povezivale PT sa nizom tradicionalnih desničarskih teorija zavjere, od sotonizma i žrtvovanja djece, preko pedofilskih kabala u stilu Q-anona, do navodnog Lulinog plana da zatvori crkve i progoni vjernike (što je nekako propustio učiniti tijekom 14 godine vlasti PT-a) širile su se prvo na Facebooku, a onda na platformi WhatsApp. U svrhu širenja lažnih vijesti, Bolsonarovi aktivisti, nazivani "influencerima" preuzimali su grupe vjernika i aktivista u evangeličkim crkvama, neformalne grupe za druženje i roditeljske grupe u školama, bombardirajući ih Bolsonarovim govorima i vijestima o komunističkoj zavjeri protiv države. Navedeni influenceri su kasnije svjedočili kako su za širenje lažnih vijesti dobivali od 100 do 250 američkih dolara po tjednu, što je prilično visoka zarada za brazilski životni standard.
Novac je i u prethodnoj i u ovoj trenutnoj predsjedničkoj kampanji dolazio od strane organizacija povezanih s krupnim kapitalom i financijskim sektorom. David Nemer je analizirao proces postepene radikalizacije čitavih slojeva brazilskog društva preko tri stupnja koje je prvo definirao medijski znanstvenik Luke Munn. Prema Munnovom modelu prvi stupanj radikalizacije je normalizacija: fašističke ideje se serviraju predstavljene u poluhumorističnoj formi, kao ironija. Zatim slijedi faza aklimatizacije u kojoj se korisnik navikava na sve ekstremnije sadržaje koji se počinju plasirati u obliku vijesti ili nikad dovoljno potvrđenih statističkih podataka i "znanstvenih" činjenica. Zadnja faza je faza dehumanizacije u kojoj korisnik počinje percipirati targetiranu grupu (u ovom slučaju, ljevičare, LGBTQ+ osobe i siromašne Brazilce) kao neprijatelje. Najbolji primjer dehumanizirajućeg govora su upravo riječi koje je prilikom „impeachmenta“ Dilme Rousseff, izgovorio Bolsonaro, tada još uvijek zastupnik u brazilskom kongresu: "Poraženi su 1964. i poraženi su danas 2016. godine Za obitelj, za našu slobodu, protiv Foruma iz São Paula za uspomenu na pukovnika Carlosa Alberta Brillhante Ustru, noćnu moru Dilme Rousseff, za vojsku iz Caxiasa, za oružane snage, za Brazil iznad svega i Boga iznad svih..."
Dva različita svijeta - Lula i Bolsonaro (FOTO: HINA/EPA/Sebastiao Moreira)
Bolsonarovo posvećivanje „impeachmenta“ Dilme Rousseff vojnom časniku koji ju je, kao političku zatvorenicu mučio za vrijeme vojne diktature i prizivanje "vojske iz Caxiasa" odreda koji je 1964. godine srušio vlast predsjednika Joãoa Goularda izvršivši desničarski puč počeo je novu eru brazilske politike. Prizivanje diktature, mučenja političkih protivnika i policijske masakre siromašnog stanovništva favela, poput onog u svibnju ove godine u Vili Cruizero u Rio se Janeiro, počeli su ići bok uz bok s neoliberalnim politikama obogaćivanja najbogatijih i osiromašenja najsiromašnijih.
Zbijanje redova između neoliberalnih i fašističkih snaga najvidljivije je u podršci koju je nakon prvog kruga predsjedničkih izbora Bolsonaru pružio popularni guverner savezne države Minas Gerais, nekadašnji industrijski kapitalist, Romeu Zema Neto. Zema je osvojio svoj drugi mandat kao kandidat stranke NOVO, koja kao svoju ideologiju promiče klasični liberalizam, stručnost i individualizam, te je osobito popularna među mladim obrazovanim pripadnicima brazilske više srednje klase. Iako je mnogim analitičarima njegova podrška Bolsonaru došla kao iznenađenje, budući da se predstavljao kao progresivan i demokratski nastrojen političar, jasno je da Zema i njegova stranka zapravo pragmatično štite interese privilegirane klase i više su nego spremni žrtvovati vlastito površno pozivanje na demokraciju i prava pojedinca kako bi sačuvali taj interes.
Ovo zbijanje redova prati daljnje širenje lažnih vijesti društvenim mrežama i eterom. U ponedjeljak su Bolsonarov ministar komunikacija Fabio Faria i njegov koordinator kampanje Fabio Wajngatren održali konferenciju za tisak na kojoj su optužili radio stanice da ne daju odgovarajući medijski prostor Bolsonaru, time ponovno dovodeći u pitanje izborni proces. Vrhovni elektoralni sud istakao je da za njihove tvrdnje nema nikakvih dokaza. Ovaj tjedan se društvenim mrežama počela širiti vijest koja optužuje Lulu da je za pobjedu na izborima zatražio pomoć "poznatog sotonista". Iako optužba zvuči smiješno, njeno širenje u zemlji religioznog stanovništva kakva je Brazil (u kojem se, uz rimokatoličku crkvu, brzo šire evangeličke protestantske crkve, naročito među siromašnom populacijom) ponukalo je PT da službeno saopći kako Lula nije sotonist i kako nikad nije komunicirao sa sotonističkim sektama ni pojedincima. Raširenost lažnih vijesti natjerala je brazilske sudove da vrše pritisak na online platforme poput WhatsAppa i Facebooka da uklanjaju sporni sadržaj. No prema Davidu Neveru, podržavatelji Bolsonara, (koji prema rezultatima ovih izbora čine već skoro polovinu populacije) razvili su vlastite ehokomore. One više ne ovise o internetskim algoritmima već o zajednicama radikaliziranih ljudi hranjenih višegodišnjom propagandom koja svaku vijest što ne dolazi iz izvora bliskih predsjedniku smatra komunističkom propagandom. Takav zaključak upućuje da su u Brazilu regulacije internetskog prostora možda došle prekasno.
Pogled u budućnost
Drugi krug predsjedničkih izbora održat će se sutra i njihov ishod treba poslužiti brazilskoj i globalnoj ljevici kao osmatračnica za pogled u budućnost. Pitanje je kako će Lula i PT nastaviti dalje ostvare li se prognoze onih istraživanja i analiza koje im predviđaju pobjedu u predsjedničkoj utrci. Zbog toga što ljevica sama nema većinu u predstavničkim domovima, morat će ići na stvaranje bloka sa strankama centra, pa čak i s dijelom desnice. Takav kurs je Lula već najavio podrškom guvernerima iz PDSB-a koji idu u drugi krug s Bolsonarovim kandidatima i sklapanjem dogovora sa Simone Tebet, koja će vjerojatno dobiti mjesto u administraciji u zamjenu za podršku u drugom krugu. Također, Lula je stekao podršku katoličkih biskupa koji su uputili pismo brazilskim glasačima, upozorivši ih da ne glasaju za kandidata koji "zlorabi ime Gospodnje u svrhu izbora" i koji "prezire siromašne".
Siromašni u favelama jedna su od meta Bolsonarove mržnje (FOTO: HINA/EPA/Antonio Lacerda)
No takva situacija stalnog kompromisa će prije ili kasnije postati dugoročno neodrživa jer će ustupke političkom establišmentu dio brazilskog naroda, želeći brze promjene nabolje u svom životnom standardu, shvatiti kao izdaju. Želi li Lula dugoročno raditi na poboljšanju života deprivilegirane populacije, morat će prije ili kasnije zbiti redove svojih pristaša za iscrpljujuću borbu protiv autoritarnih i kapitalističkih blokova koji su osigurali svoju prisutnost na brazilskoj političkoj sceni. Da to učini, morat će propitati sam identitet Brazila kao nacije, iako bi to značilo radikalan prekid s mitovima koji su prikrivali već stoljetno nasljeđe rasne, rodne, klasne i seksualne opresije.
Obračun s reakcionarnim političkim tendencijama bit će težak i vjerojatno će isprovocirati ogroman otpor od strane onih koji su godinama profitirali na nepravdi neoliberalnog kapitalizma i eksploataciji prirodnih resursa. Blok snaga autokratske desnice ujedinjene iza Bolsonara se proteže izvan brazilskih granica: bivši predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, Donald Trump, tako je iskazao podršku Bolsonaru, te istakao kako mu je on pomogao da dođe na vlast, a potpora je stigla i od mađarskog premijera Viktora Orbana. Globalni kapital je još jednom ujedinjen oko namjere da pod svaku cijenu obrani vlastite interese u strateški važnoj zemlji. Budući da bi daljnja deforestacija Amazone, koju zagovaraju Bolsonarovi pristaše značila globalnu kataklizmu, možemo bez pretjerivanja reći da se ishod te bitke tiče čitavog svijeta.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: HINA/EPA/Sebastiao Moreira
dodajem u prid jošte ovo. osnovna razlika u brazilu ter ostatku latinske amerike između lažne tzv. "ljevice" i lažne tzv. "desnice" jest u pristupu lažima, prëvarama, obmanama i podvalama. ovi s "lieve" strane to čine obzrivïje/obzirnïje, dočim ovi s "desne" nedvojbeno bezobzirnïje/bezobzrivïje. ovi s live svoj plien i grabež donëklë diele sa siromašnïjim pūkom, a odnëklë prëpuštaju većinu svojima svjetskima gospodarima, dočim ovi s "desne" svoj plien i grabež prëtežno ustupaju bogatašima, ter jim promišljeno manje nametaju porëze i daju razne pjenezne olagšice. u brazilu stvarni "srëdnji sloj" jur oddavno ne postoji, a družstvene razlike su ogromne, skoro "ponorne". uzmímo jošte primjer obične "favele". najam jedne ""podṙtne barake", u kojoj ne postoji niti pravi kanalizacijski odvodni sustav, a pitka voda i struja se dovode krađom ter bezpravnim spojem na javnu električnu i vodovodnu mrëžu, mjesečno doseže i 40% "plaće" stanarā/najamnikā, svota slivajuća se na račune različnih mafijā nadzirajućih te favele, pače i njenih pokroviteljā unutar koruptne policije, vojske i politike. zato brazilci sarkastično/ironično imaju izreku o svojoj domovini brazilu glaseću, "brazil, zemlja budućnosti, i vāsda će ostati". u značenju, brazil je zemlja koja će vāsda ostati u promišljanjima moguće nëkojë daleke bolje budućnosti, ali ne i današnje sbīlje. bogati ćē postati jošte bogatïji, dočim siromašni jošte siromašnïji, vriedi za sve amerike od sjevera do juga, pri čem će svakovṙstno nasilje, būdi po ulicama i četvrtima bogate anglosaksonske amerike i kanade, būdi po siromašnima favelama latinske amerike, ostati osnovno srëdstvo za širenje daljnjih podjelā i skretanje pozornosti obezpravljenih ter pokradenih množstavā od/sa stvarnih krivacā i uzrokā za ova stanja. lula ili bolsonaro, za stotine milijunā siromašnih, obezpravljenih i svakodnevno "gaženih" brazilacā istinska razlika među njima dvama ostaje istinski lje "dialektične naravi". argentinci su ponovno spoznali tu istinu, ali na svojem primjeru, gazeći opet po jednima ter istima grabljama. u "globalističnom" svietu, "zapadne korporacije i banke", a ne politične "opcije", vladaju dṙžavama prëko svojih postavljenih "lutakā", jest sva mudrost današnjice.