UPEČATLJIVI GOVOR IVANE BODROŽIĆ: „Živimo oslanjajući se na ideju koja će nas uništiti“
Na svečanosti proslave Dana grada Zagreba održanoj u utorak dodijeljeno je 15 Nagrada Grada Zagreba za osobite uspjehe, ostvarenja i zasluge u radu institucijama, udrugama i građanima. Među nagrađenima bila je i književnica Ivana Bodrožić koja je tom prilikom održala upečatljiv govor koji na ovom mjestu donosimo u cijelosti.
„Poštovane i drage gospođe, gospodo,
U ime svih nagrađenih ovim putem želim se zahvaliti povjerenstvu koje je procjenjujući naš dosadašnji rad i doprinos odlučilo nagraditi nas ovom nagradom. Dolazimo iz posve različitih područja ljudskog djelovanja, ali želim vjerovati da je ono što nas povezuje, više od talenta ili sposobnosti, posvećenost zajednici u kojoj živimo. Nagrada je priznanje, ali još više od toga, nagrada je odgovornost. U tom svjetlu dozvolite mi nekoliko rečenica budući da imam priliku obratiti se ljudima koji u ovom društvu zbog političke i financijske moći mogu učiniti razliku.
Prije nego se zadovoljni vratimo svatko u svoju mikro sredinu, u svoje profesionalne, političke i privatne borbe, trebali bismo konačno postati svjesni onog najvažnijeg – da sve to skupa neće imati više nikakvu važnost ukoliko nestanu ili se trajno izmijene naši dosadašnji uvjeti života.
Ljetos je Međunarodni panel za klimatske promjene izašao s Crvenim alarmom za čovječanstvo, o njemu je govorio generalni tajnik UN-a Antonio Guterres, o njemu je govorio Papa Franjo, javno je izneseno kako u ovom trenutku mi imamo još osam do deset godina da spriječimo da klimatske promjene postanu toliko ubrzavajuće, nepovratne i katastrofalne za velik dio ljudi na planetu. Većina neobnovljivih izvora energije na ovom svijetu je gotovo iscrpljena, a mi živimo više nego ikad oslanjajući se na ideju koja će nas, ako ne reagiramo odmah i radikalno, uništiti. Ideju da je moguće postići stabilnost oslanjajući se na beskonačni rast.
Da ne apstrahiram: fosilna goriva bez kojih je nezamisliv naš način života nestat će u životnom vijeku današnjih tinejdžera, a zbog klime bi se morala napustiti za osam godina. Ipak rast BDP-a još uvijek je vrhunski cilj političara i ekonomista, iako nas način na koji se postiže vodi direktno u propast. Ukoliko brzo i odvažno ne zaštitimo našu zemlju, naš grad, našu pitku vodu, naše lokalne zajednice kao one koje će nam u teškoj budućnosti koja dolazi osigurati uvjete života, hranu, samoodrživost i samoobnovljivost, naša djeca, djeca koja sada idu u školu, živjet će i umirati u patnjama.
Jedino relevantno političko pitanje današnjice koje nadilazi sve dosadašnje fikcionalne, primitivne podjele u smislu nacije, rase, roda, kulture, jedino čemu se svi trebamo posvetiti jest osvještavanje da su klimatske promjene tu, da je eksponencijalni rast zagađenja, izumiranja vrsta, uništavanja okoliša brz i nepredvidiv, i da ove loše vijesti trebamo proširiti svima kako bi se trgnuli i počeli djelovati.
Na kraju, žao mi je ako sam učinila da se ne osjećate baš dobro u ovom svečanom trenutku, ali to je jedini način da nešto i poduzmete, vi i mi zajedno, kako bi pripremili djecu i sebe za budućnost kakvu je oblikovala naša neodgovorna prošlost.
Hvala vam na pažnji i čestitke još jednom svima.“
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: HINA/Admir Buljubašić
Ne znam je li bitnije da li su neobnovljivi resursi blizu kraja ,ili je bitnije kakvu stetu njihova eksploatacija vrsi planeti .
Mislim ovo drugo.Zivim u zemlji koju su nekada simbolizirali fabrički dimnjaci,a situacija danas jeste gora nego jučer.U Sarajevu zimi ima dana kada zbog velike potrošnje uglja,gotovo je nemoguće izaci,i to na vlastiti rizik.
Zgrade i dalje imaju azbestne ploče i nitko se ne osvrće.
Vec me sada jeza hvata zbog zlogukih proročanstava o gladi i zimi koju ćemo imati.Zato se bjesomučno sijeku bosanske sume,a ugljenokopi,koji su se trebali već zatvarati,rade punom parom.Erozija tla povlači zemlju,stvaraju se odroni i desavaju tragedije.
Morima i oceanima se sire naftne mrlje i nestaje plankton( glavni proizvodjač kisika na zemlji),,a riblji fond je desetkovan.
I sve se to dogadja jer čovjek neće da predje na obnovljive izvore energije,jer mu je jeftinije koristenje fosilnih goriva.