Ma, znam! Znam da je nogomet tema za one koji nemaju tema, ne treba me nitko podsjećati, ali pjesnička strast vuče tipkanju misli na početku još jednog, ovaj put domaćeg prvenstva. Beskonačni niz prvenstava, očito. Ne znam da li su ljubitelji piva i nogometa, ujedno i ljubitelji poezije, ali ako jesu - priložio sam im jednu pjesmu, a ako nisu - ne brinem, postat će, kad tad, jer svaka napisana pjesma živi duže od dva poluvremena

Baš kad je jedno nogometno prvenstvo, ono na globalnoj razini završilo, počelo je novo - ono domaćeg tipa. Dakle, nema predaha za pivarsku industriju, sportske programe, a niti za zelenu travu. Negdje sam pročitao da su navijači obavijeni kockastim bojama stvorili "najljepšu moguću atmosferu i osvjetlali obraze svoje zemlje u Njemačkoj". Nisam bio tamo, pa mi ostaje vjerovati da je stvarno tako i bilo (za one koje pali taj tip atmosfere) i da je televizijska slika govorila istinu (kao i uvijek, hm, hm...).

Ipak, hoće li jednako idilično biti i kada se za vrijeme 'važnih klupskih derbija' među njih pomiješaju i plaćenici raznih padronea na predsjedničkim, dopredsjedničkim i inim funkcijama u klubovima i izvan njih, tek ćemo vidjeti (oni koji prate, a oni koji ne prate - bit će im servirano). Za nadati je se da se danas odraslog čovjeka, u ovom slučaju to bi trebao biti navijač omiljenog kluba, više ne može kupiti jeftinim pivom ili još jeftinijim folklornim trikovima, pa onda manipulirati njime, da po diktatu 'osobe iz sjene' urla i vrijeđa nekoga tko je trenutno na 'dnevno političkom redu' ili da prihvaća ili izaziva sukobe (i ratne, jasno) od kojih korist imaju samo oni koji po profesiji ostaju uvijek u sjeni (po ovim ljetnim vrućinama starijim ljudima se posebno preporuča ne izlaziti iz sjene ... je'l to netko spomenuo Jožu "oslobodite Hadžića" Manolića??? - u trajnom nedostatku njegovog kompanjona prvog hrvatskog ljubitelja nogometa Franje "imam(o) Hrvatsku"  Tuđmana. - poznatog i po pretvorbama, pa tako i po pretvorbi izreke 'kruha i igara' u suvremeniju: 'pive i nogometa', koja je i te kako nadživjela jednog svog tvorca, a drugog i dalje drži u sjeni).

Inače, moje mišljenje je da, onaj tko voli nogomet, treba ga i igrati, barem onaj stolni. Naravno, amaterski i rekreativno s prijateljima, a što se tiče gledanja vitkih momaka sa zanimljivim frizurama, još zanimljivijim nogama i najzanimljivijim voznim parkom - to bih, ipak, prepustio curama takvih afiniteta. No, nije mi se miješati u ukus onih koji rado gledaju u muškarce dok trče po travi (pa makar ih gledali i iz sjene, ili s nekog drugog svijeta), već bi bilo najbolje da se - kao pisac i pjesnik u pokušaju - okrenem svom poslu i ne kvarim drugima njihov. Zato, tek pjesma za kraj mog osvrta i početak još jednog njihovog prvenstva.

Kamo je nestao san

 

Kamo je nestao san o zemlji pravednoj

Što smo ga svi snivali u dugim godinama

Zašto sada živimo u stvarnosti bijednoj

I tko se to tamo igrao sa našim životima

 

Da li je moguće da smo postali tek objekti

Što sasvim opijeni gutaju nogometne laži

Zar ne vidimo kako su to lupeški projekti

Samo da zaboravimo tko nam je najdraži

 

Jesmo li mi stvarno pristali na jeftino pivo

Što ga danas toče 'izvršni dopredsjednici'

Kako je moguće da nam nije nimalo krivo

Kad smo zbog njih zaboravili brigu o djeci

 

Postoji li u nama još barem malo iskrenosti

Da potpuno mirno pogledamo istini u oči

Umijemo li danas osjetiti zrnce pravednosti

Zbog koje smo i na kraj svijeta htjeli poći

 

Jesu li zastava, nogometna lopta i krigla piva

Zaista jedino što nam je ostalo nakon svega

Ili u nama još uvijek plamti ona vatra živa

Što će za svoju obitelj sijati na vrhu brijega

 

Želimo li sebe u očima žene i djeteta vidjeti

Kleknimo onda pred njima i našim majkama

Jer još nije kasno i ne treba se čovjek stidjeti

Što je jednom išao u rat izluđen tuđim bajkama