TV RAŠETANJE: Moj Milane, jabuko sa grane
DNEVNIK TRI
“Ozbiljni ljudi i gradonačelnici donose odluke za generacije, a ne za mandat”, reče u trećem Dnevniku Milan Bandić, koji je postao mrvicu simpatičniji otkako je pao s neba. To ga ipak ne sprečava da i dalje pada s kruške, čemu je jak dokaz gornja izjava. Čovjek koji čak i cijenu parkinga u Zagrebu mijenja u skladu s izbornim ciklusima, jedno triput godišnje, ni na kokainu i kreku (koka, Snjeguljica, snješko, koki, koks; krek, rocks) ne razmišlja o generacijama. Ne misli taj uopće dalje od nosa. Da misli, ne bi njegova šugava politika (podržana od banaka, građevinske mafije, Sanadera, Radića i sličnih protuha) osigurala onakav let cijena nekretnina u Zagrebu, koje ćemo sada desetljećima otplaćivati. Za vrijeme Bandića, štoviše, u Zagrebu su uništeni industrija i obrt, pokoljenja će ga se jedino sramiti i bolje bi mu bilo da šuti.
Da je siguran u taj mandat, ne bi bježao u Sabor ili na Pantovčak, nego bi ostao vjeran svojim Zagrepčancima. Ovako, ćorak. Moj Milane, jabuko sa grane…
DNEVNIK JEDAN
Iz Haaga se javlja Branimir Farkaš, i pažljivo umotan u neki bijeli šal izvještava kako se Ratko Mladić možda neće očitovati o krivnji zbog neke peripetije s advokatima. S tim šalom, usred ljeta kad mu vrijeme nije, Farkaš izgleda kao Lawrence od Arabije. Da je još zajahao kakvu grbadevu, totalno bi privukao pažnju gledateljstva modnim bizarnostima koje, kako znamo, TV bonton Informativnog programa izričito zabranjuje, ali što možemo, dendi je u Farkašu načas savladao novinara.
U istom, nedjeljnom Dnevniku – koji je bio nadmoćan dnevniku Nove TV, što nije čest slučaj – imali smo priliku vidjeti dobru reportažu Josipa Šarića iz Grčke. Grčka, kolijevka Europe, gora je od nas koji smo oduvijek Europa: trinaest plaća, mirovina u srednjim pedesetim, nitko ne plaća poreze i druga davanja, dug tristo milijardi. Nakon reportaže, dva dobra razgovora, s Borisom Vujčićem i Maruškom Vizek, o tečaju franka i grčkoj krivnji za isti. Može se, daklem, kad se hoće, pa i na HRT-u.
HERCULE POIROT
(nedjelja, 10.30, SMS poruka).
Vladimir: Jesi budan?
Ja: Kakvo ponižavajuće pitanje. Neprijatelj nikad ne spava.
Vladimir: Jesi budan, al’ zakurac. Na prvom programu HRT-a je Poirot u kojem se priča u ubojstvu “Jugoslavenke”. A ti? Akademija nam šuti, kritika nam spava i na kraju će se sve svesti na Sinišu Kovačića koji će u Treći pozvati Gordanu Mrđen i ozbiljno je pitati: “Kako se ovo dogodilo?”
Ja: Poirot će otkriti tko je ubio Jugoslavenku, ali tko će otkriti tko je ubio Jugoslaviju i koji je bio motiv?
Vladimir: To o ubojstvu Jugoslavije je već otkrio Poirot hrvatske historiografije – Bilandžić.
Ja: Ej, a kad ide Ljubišin “Miris kiše na Balkanu?” ‘Oće bit’ prijevoda?
Vladimir: Ne znam kako ćemo razumjeti “Miris kiše na Balkanu” bez prijevoda.
Ja: Joj, da, Jugoslaviju je ubio Tito!
Vladimir: Tako i Poirot otkrije da je ubojica onaj na kojega se najmanje sumnja.
Ja: Druže Tito, ljubim te u čelo što obuče ustaško odijelo! Druže Tito, ti se ne boj Rusa, ustaša je iza svakog busa. Tako se pjevalo 1948. u Imotskome.
Vladimir: Lijepo si to sročio, bolje ne bi ni Herodot.
U RALJAMA ŽIVOTA, KLASIK TV
Velimir Bata Živojinović snimio je 300 filmova i u većini glumio glavne junake, a opet je ulogu života dao u sasvim nejunačkoj epizodi.
TROKRILNI: De ti je tetka?
ŠTEFICA: U Bosanskoj Krupi.
TROKRILNI: Odlično. Ne volim da mi se tetke muvaju po stanu dok radim. Studiraš?
ŠTEFICA: Ne.
TROKRILNI. Odlično. Ne volim devojke koje studiraju (dulja pauza). Karaću te. Izistinski, bez foliranja. Karaću te dva sata u cugu. Ma kakvi. Karaću te celu noć, dok ti se ne vrati tetka iz Bosanske Krupe. Važi?
ŠTEFICA (sramežljivo): Dobro.
TROKRILNI: Znači, nema frke. Tako. A sad ću da te karam. Skidaj se… (Ona oklijeva.) Šta je, da se nisi možda ukenjala? A? Pa ti treba da znaš da ja nisam nikakav siledžija. Poznajem žensku dušu. Ima samo da vičeš, to, to, TO! Da padaš u nesvest i da me moliš da se na zaustavljam. Takvi smo mi Srbi…
I onda – ćorak.
U vrijeme kad je nastao, film “U raljama života” Rajka Grlića i Dubravke Ugrešić djelovao je zabavno i pomalo tezično. Riječ “tezično” znači da su radnja i likovi mrvicu previše ideje, a mrvicu premalo ljudi. Bio je to satirički film u kojemu se ironiziraju nacionalistički stereotipi, pa Batin lik označava fijasko srpskog mačizma, Rade Šerbedžija u istom ključu predstavlja fijasko hrvatskog intelektualizma i tako dalje. Dva desetljeća preuranjena katarza!
S dvadeset godina distance, dakle, film je preživio kušnju vremena, a sve njegove satiričke teze oživotvorile su se kao prizori istinske realnosti. Srpsko junaštvo i hrvatska kultura nekoć su bili pojmovi koje su nacije slušale u stavu mirno, a danas izazivaju lagani podsmijeh. Pitanja o nacionalnom koja su se onda iskazivala u polušapatu (Cintija Ašperger Mladenu Raukaru: “Kaj je istina da je Rade Šerbedžija Srbin?” Raukar u cameo ulozi: “Ma da, ali čist dobar glumac, ne”) stekla su u međuvremenu pravo građanstva, pritom je u ratu koji je nalikovao na orgijastičku ekstazu oslobođena jedna odvratna energija potiskivanja i sad vidimo da sve to skupa više nema nikakvog smisla jer su srpsko-hrvatske relacije nalik na fantomski ud; mi i dalje mislimo da tu postoji nešto, ali tamo gdje su nekad stajali srbokomunisti, danas stoje Ugri, Nijemci i drugi čudni ljudi čudnih imena. No tu nema više nikakvog intelektualca koji bi te nove stvarnosti preveo u kakvu valjanu refleksiju i shvatio da je Jugovina prošlost.
IZVANREDNA PRESS KONFERENCIJA PREMIJERKE KOSOR
HTV nije mijenjao termine vijesti ni kad su umirali Tito i Tuđman, ni kad je padao Vukovar, ni kad je došao Wojtyla. Onda je došao Benedikt XVI, a Dnevnik HTV-a pomjeren je s termina u pola osam.
Za press konferenciju Jadranke Kosor, u prošli petak, HTV je pomaknuo termin podnevnih vijesti. Vrag će ga znati zašto. Možda zato jer su te vijesti gledane, vrlo gledane, a premijerki treba dobar predizborni termin… Uglavnom, iz tog smo izvanrednog nastupa zapamtili dvadesetak puta upotrijebljenu riječcu “dakako”, 16 puta “svakako”, te sijaset “evo”, “ja” i “zaista”. Vrlo, vrlo elokventan nastup premijerke i s takvim potcjenjivanjem pameti naših građana, da parafraziramo Amerikance, teško možete izgubiti izbore. Uostalom, zadnje ankete pokazuju da je skor SDP – HDZ 26,6:19,6, a to znači da će biti gusto i da se ne zna čija će mama crnu vunu presti.
Tekst preuzet iz tjednika Novosti
Boris Rašeta
