Potpuno subjektivno i osobno gledanje, s kojim se možete, ali i ne morate slagati, na jedan aktualni štrajk. Gledanje čovjeka kojemu je time možda uskraćeno jedno od njegovih osnovnih ljudskih prava, prava koje on plaća. A jesu li liječnici uistinu potplaćeni procijenite sami na mom osobnom primjeru, na primjeru mojih 18,44 kuna

Zadnjih dana svjedoci smo i žrtve besprizorne i nezajažljive arogancije i pohlepe pripadnika liječničkog ceha Lijepe naše. Naime ta gospoda ljudima koji plaćajući porez plaćaju i troškove zdravstva, a samim time i plaće liječničkog osoblja uskraćuju zdravstvene usluge (osim hitnih slučajeva) i skrb, štrajkajući, a radi ispunjenja zahtjeva za povećanjem svojih osobnih dohodaka, za, ni manje ni više nego 45 %!!! Da, da, dobro ste čuli - četrdeset i pet posto!!!  Nakon zaprepaštenja čovjek se neizostavno treba zapitati: čime oni zaslužuju da im se već sada dvostruko veće plaće od npr. sveučilišnih profesora, ili čak trostruko veće od hrvatskog prosjeka sada povećaju i za dodatnih 45 %? Zar time što jednim potezom ruke mogu (nekažnjeno) ugasiti nečiji život? I zaboravljaju li zakletvu (nosi ime određenog Hipokrata) koju dadoše, a koju svojim štrajkaškim postupcima (ponovo nekažnjeno)  uvelike krše? A javnost se, začudo, skanjivala nad nedavnim štrajkom profesora koji ne tražiše povećanje svojih nego povećanje plaća pomoćnog školskog osoblja (čistačice, hausmajstori isl.), dok liječnike većinom podržavaju, meni nejasno zašto. Osim ako se ne radi o ljudskom strahu od bolesti, i samim time ovisnosti o pripadnicima liječničke struke...
Predsjednik liječničkog sindikata, kojemu, sorry, ne upamtih veleštovano ime, plače i kuka kako je prosječna cijena sata rada liječnika u Hrvatskoj samo: 35 kn!!! (bez dodataka za noćna dežurstva koji taj iznos još zamjetno povećavaju). Pri čemu zaboravlja zakonom im dozvoljeno pravo da liječničku praksu obavljaju paralelno u državnim i svojim privatnim ordinacijama, što oni uvelike koriste manipulirajući pacijentima i dodatno debelo zarađujući (a da tzv. plave koverte i ne spominjemo). A jesu li liječnici uistinu potplaćeni procijenite na mom osobnom primjeru: fakultetski sam obrazovan (dipl.oec), radim u turizmu na radnom mjestu gdje ne znam za slobodne nedjelje, praznike i blagdane, u smjenama (7 dana noćne i još toliko popodnevne smjene svaki mjesec) i cijena sata moga rada je točno 18,44 kn, u čemu su uključeni i dodaci za rad u smjenama i rad nedjeljom i blagdanom (što je gotovo dvostruko manje od liječničkih 35 kn, koje oni žele povećati za dodatnih 45 %). Tih svojih 18,44 kn po satu ja ću dobiti samo ako firma za koju radim zaradi dovoljno da mi ih i isplati. Od tih 18,44 kn ja kupovinom bilo čega u bilo kojoj trgovini plaćam porez (kao što plaćam i doprinose za zdravstvo) od čega će isti ti liječnici svakog mjeseca dobiti plaću, i to bez straha da će im kasniti i bez straha od eventualne neisplate. A da ne govorim o njihovoj bezobraštini koja se očituje u činjenici da poklekne li Vlada pred njihovim zahtjevom za povećanjem plaća od, ponavljam, 45 %, ionako sramotno niski standardi zdravstvenih usluga i ustanova, prispodobivi 19. stoljeću, srozat će se do krajnjih granica, čime će ponovo pacijenti biti ugroženi (životno), a zdravstvena zaštita ljudi kompletno biti dovedena u pitanje.
I zato liječnici moji dragi, da me se krivo ne shvati, želim ja i vama i svima nama puno veće plaće od onih koje primamo, ali spustite se na zemlju iz svoje nedodirljive kule bjelokosne, i pogledajte kako obični smrtnici u ovoj zemlji žive, te ne pljujte svojim bezobraznim zahtjevima na njihovo dostojanstvo i egzistencije. Jer vaše ponašanje ne mogu karakterizirati drukčije doli ucjenom ljudi koji gospodare zdravljem i životima onih nesretnika koje je prst sudbine kakvom boljeticom kaznio. Jer, nema li u vas socijalne osjetljivosti prema drugima, onda se s razlogom može posumnjati i u postojanje vaše osnovne ljudske solidarnosti prema bolestima ugroženima. A time i u vaše pravo da se liječničkim pozivom bavite. Jer ovakvim svojim ponašanjem gubite povjerenje pacijenata. Ako vam je do tog uopće i stalo, znajući da su oni, prije ili kasnije, osuđeni na vas.