Nije pametno sumnjati da će komedija Vinka Brešana, 'Svećenikova djeca', zadobiti epitet kontroverznosti od strane duhovnih institucija, a što, stavimo li na stranu populističke potencijalne filma, jamči masovni pohod u kino dvorane. U trenutku kad je Crkva krenula s pamfletom protiv spolnog odgoja, i iz teoretskog prešla na praktično polje promoviranja svoje agende, u kina stiže film gotovo identičnog narativnog slijeda. Razlika između stvarnosti i fikcije u metodi je borbe; Brešanov pop, naime, ima domišljatiji i zabavniji pristup prema uplitanju u svjetovno i očuvanju tradicionalnih vrijednosti – on svojim župljanima buši kondome

U petak je objavljena vijest kako vrh katoličke crkve priprema distribuciju pamfleta protiv predloženog uvođenja spolnog odgoja, koje će marni duhovni aktivisti rasparčavati po crkvama na Badnjak. Nakon višetjednog verbalnog utjerivanja tradicionalnih vrijednosti u kosti, kler je dakle iz teoretskog prešao na praktično polje promoviranja svoje agende.

Uskoro u kinima (FOTO: interfilm.hr)

Gotovo identični narativni slijed okosnica je nove komedije Vinka Brešana pod nazivom Svećenikova djeca. Jedina razlika između stvarnosti i fikcije u ovom je kontekstu metoda borbe; Brešanov pop, naime, ima znatno domišljatiji i zabavniji pristup prema uplitanju u svjetovno i očuvanju tradicionalnih vrijednosti ... ali posljedice u oba slučaja su, dakako, neminovno tragikomične. Evo i zašto:

Zabrinut zbog drastičnog pada nataliteta na jednom hrvatskom otoku, glavni lik filma, mladi dobronamjerni svećenik don Fabijan (Krešimir Mikić) odlučio se protiv ove pošasti boriti "prilagođenim" neprijateljskim oružjem - bušeći kondome uz suučesništvo otočkog trafikanta i apotekara s PTSP-om. Njihova kurtonska sabotaža na koncu je rezultirala nizom poroda i (prisilnih) vjenčanja, ali i brojnim tragedijama, koje kao konačni saldo uključuju i smrtne slučajeve.

Bogobojazni trafikant i "dobronamjerni" pop (FOTO: interfilm.hr)

Prelazak s riječi na tijela započet je, dakle, nizom komičnih situacija a okončan uz obilje gorčine, koji u dijelovima, sasvim neočekivano s obzirom na dominantni dio radnje, poprima konture olovne tragedije.

Premda se radnja priče u originalnom dramaturškom tekstu Mate Matišića odvijala na kopnenom dijelu Hrvatske, Brešan ju je premjestio na otok zbog njegove izolirane naravi, smjestivši na njega tucet živopisnih individua kakvih se može pronaći u svakom prosječnom hrvatskom mjestu i sadržaju tuzemnog vica; radnjom tako defiliraju popovi, policajci, šoveni, "galebovi", oriđinali, komunjare te učitelji i načelnici (koji su u tajnoj homoseksualnoj vezi).

Otok kao mjesto radnje razumljiv je i zbog jedne "tehničke" činjenice; okosnica priče - u kojoj je bušenjem kondoma svećenik paradoksalno dobio "kontrolu" nad razmnožavanjem stanovništva  - znatno je uvjerljivija u izoliranim otočkim okolnostima, jer je tamo tržišni probitak popularnog komada lateksa strogo monopoliziran, budući da ga se na otoku gotovo jedino može kupiti u trafici jednog od zavjerenika.

Luda Ana (Jadranka Đokić) kao svojevrsna antiteza Crkve (FOTO: interfilm.hr)

Potonji je, uz dvojicu ostalih suučesnika, reprezent svojevrsnog Svetog trojstva tvrdokornog tradicionalizma koji je ključna meta redateljevog propitivanja i ismijavanja; Crkve (svećenik koji se u ime svjetonadzora prilično doslovno uvlači u tuđe postelje), ksenofobne desnice koja gaji prijezir prema Drugome (teško naoružani apotekar, kojemu najteže pada činjenica da posljedice njihovih akcija dobivaju medijski publicitet i na "otok ljubavi" privlače strance željne (bez)grešnog začeća - čak i Srbe!) i sasma prosječnog, bogobojaznog i povodljivog Hrvata, utjelovljenog u liku spomenutog trafikanta.

Nasuprot njima stoji lokalni redikul, psihički oboljela djevojka  (Jadranka Đokić) koja kao takva, naoko buncajući, jedina "artikulira" grijeh struktura. "Luđakinja" predstavlja svojevrsnu antitezu Crkve; moralno nepotkupljivog vjernika, koji, za razliku od institucije, neizbježno boravi na margini društva, što će reći da je njezina "bolest" jamac da zapravo puca od zdravlja. 

Između je smješten sijaset likova koji su autoru - kroz naramak nerijetko neduhovitih i klišeiziranih skečeva i dosjetki, komedije zabune, fantazmagoričnih prizora i radnje dovedene na razinu groteske - poslužili kao statisti za sprdanje s "apsolutnim istinama" konzervativizma kakvog promovira Kaptol.

Uz don Fabijana tu je niz statista koji služe za sprdanje s "apsolutnim istinama" konzervativizma kakvog promovira Kaptol (FOTO: interfilm.hr)

Simbolički punkt cjelokupnog filma, ali i posljedičnog crkvenog nemorala je sakrament ispovijedi, jer se koristi kao institucionalni izgovor za šutnju davatelja sakramenta, bilo da je riječ o bušenju kondoma sa smrtnim posljedicama ili, znatno stvarnije, o pedofiliji unutar Crkve. Ispovijed, naime, u filmu predstavlja sistemsku narav nečinjenja, stvarajući na taj način neraskidivi lanac nepodnošljive moralne kapitulacije jedne institucije.

Zbog svega narečenog, nije pametno sumnjati da će nova komedija Vinka Brešana zadobiti epitet kontroverznosti od strane duhovnih institucija, i kao takva biti iskorištena za oštrenje crkvenih "argumenata" o sveprožimajućoj zavjeri protiv Crkve, odnosno "tradicionalnih kršćanskih vrednota", odnosno jednog te istog. Umjesto bušenja kondoma, pred nama su dakle dani brušenja očnjaka.

Što, dakako, stavimo li na stranu populističke potencijalne filma kao takvog, jamči omasovljeni pohod puka u kino dvorane.

Lupiga.Com