Neki dan smo sasvim slučajno u sjedištu policije u Heinzelovoj ulici naletjeli na bivšeg potpredsjednika Vlade RH, Damira Polančeca. Bilo je to samo par sati nakon što je istog jutra uhićen u svom koprivničkom domu. Tom prilikom nam je rekao kako za sada nema što reći, ali da će, kad progovori, biti vrlo zanimljivo. Neki su u toj izjavi odmah pronašli nekadašnjeg premijera Ivu Sanadera, a čini se kako se u istoj pronašao i sam dr. Ivo pa je nakon dva dana razmišljanja odaslao priopćenje u kojem pere ruke

Jedan od onih koji je u cijeloj priči pronašao „premijera bjegunca“ je i uposlenik novinskog izdavača Ninoslava Pavića, Davor Butković, koji se u svom tekstu upitao je li Polančec sve mogao raditi sam i bez Sanaderovog znanja. Povrijeđen takvim naklapanjem bivši premijer uputio je poprilično oštro pismo, iz kojeg i dalje još uvijek izbijaju osnovne Sanaderove crte, koje se najprije mogu opisati kao arogantna ignorancija. Lagano prijeteći da će dignuti sudsku tužbu zbog uvrede i klevete, pere ruke od Polančeca i zaključuje kako je popularni Poli mogao raditi na svoju ruku, elem, onda i za svoj groš. Pismo donosimo u cijelosti, zajedno sa potpisom veleštovanog Sanadera, pardon, Dr. sc. lve Sanadera ... Inače, posebno je zanimljivo da se "premijer" obraća novini koja mu je zbog poznanstva s Pavićem, nebrojeno puta medijski izlazila u susret (blago rečeno), a jedino što je zanimljivije od toga je da je Butković napokon dobio priliku za prepisku sa Sanaderom, jer je prošli put umjesto s premijerom razgovarao s 23-godišnjakom i napravio intervju koji će javnost dugo pamtiti ...

Poštovani,

dana 31. ožujka 2010. u Jutarnjem listu objavljena je autorska kolumna pod naslovom “Nakon spektakularnog hapšenja ostala važna neodgovorena pitanja” u kojoj se u formi navodnih pitanja kao gotove činjenice nastoje plasirati zlonamjerne i neosnovane hipoteze kolumnista Davora Butkovića. Pravdajući i obrazlažući spekulacije o izbornim šansama HDZ-a, premda je do redovnih parlamentarnih izbora ostalo više od godinu i pol dana, iznesene su neumjesne i neosnovane hipoteze o tome je li moguće da bi pritvoreni bivši član Vlade mogao išta raditi bez znanja tadašnjeg premijera. Time se na uvredljiv način, formulirajući teze kao pitanja, šire i u medijima plasiraju klevetničke i uvredljive tvrdnje koje nemaju baš nikakvo uporište u postojećim činjenicama, te prema mojim saznanjima niti u aktima ili postupanjima nadležnih državnih tijela. Smatram da bi bilo suvišno isticati da je svakako moguće da je bilo koji član Vlade mogao na svoju ruku poduzimati bilo koje radnje koje su bile u njegovu resoru, ali da isto tako ta činjenica uopće ne znači da bi takva postupanja bila protuzakonita. Cjelokupnom opremom naslovnice Jutarnjeg lista od 31. ožujka 2010., te osobito člankom na stranici 22 i 23 Jutarnjeg lista, nastoji se insinuirati moja povezanost s aferama koje su predmetom obrade nadležnih državnih tijela, premda za isto nema nikakvih logičkih ili pravnih razloga, a koji bi bili potkrepljeni ijednom činjenicom.

Dr. sc. lvo Sanader