Joj tak sam vesela. Počela je škola. Cijelo sam se ljeto kupala i družila sa stranim turistima. Malo sam i radila, da mami i tati bude lakše. Moje knjige koštaju preko tisuću kuna, o odjeći da i ne pričam ... a oni rade za sitnu lovu. Torbu ću nositi staru. To je jedino staro što mogu koristiti ... tako bar starci gunđaju. Kažu od troje djece jedno drugome do uha, ni jedno ne može koristiti knjige onog starijeg. Jer se mijenjaju svake godine

I još kažu da su oni imali "Naš put" i "Moj dom" u školskom programu skoro 50 godina i uvijek su mogli koristiti knjige od starijeg brata ili sestre. Zato su ih umotavali s posebnom pažnjom, i nikad po njima nisu šarali. Ove naše, raspadnu se nakon tri otvaranja. Pa da se i ne mijenjaju, nitko ih više ne bi mogao koristiti. Jadni mama i tata.

Svejedno, ja sam jedva čekala da počne nova školska godina i da ponovo vidim svoje društvo iz razreda. Prvi dan nam je učiteljica iz Hrvatskog ispravljala naljepnice na kojima pišemo ime, prezime, predmet i razred. Skoro svi smo imali pogrešno napisan razred. Ali to je zato jer nam te naljepnice ispisuju mame, a one su redom nepismene. I njihovi su učitelji bili nepismeni. Sve su ih krivo naučili. Zato se mi sada moramo crveniti. Jadni mame i tate.

Eh da. Već sam dobila i minus. Iz jednog jako važnog predmeta. Zato što mi iz njega nedostaje udžbenik. A udžbenik mi nedostaje jer ga knjižara u kojoj su mama i tata naručili knjige još nije uspjela dobaviti. Mislila sam da sam sretna jer mi nedostaje samo taj - ima razreda za koje nedostaje i više knjiga. Rekla sam to učiteljici. Ali ona mi je dala minus i rekla mi da su mi mama i tata ljenčine (zato što nisu uzeli godišnji i otišli u višednevnu potragu za nedostajućim udžbenikom u veći grad). Baš je zaista glupo od roditelja da povjerenje za nabavku knjiga poklanjaju knjižari. Što knjižara ima s knjigama!?! Jadni mama i tata.

Puno je djece kupilo posebne tenisice za boravak u školi. Samo u školi. Tu obuću nosimo u posebnim platnenim vrećicama i ona ostaje čitavu školsku godinu u školi - kako ne bismo varali. Tako je bilo prošle godine. Ove godine su nam rekli da tenisice ne dolaze u obzir iako su nam ih mame i tate već kupili. Sad nam moraju kupiti još i neke šlape. Jadni mame i tate.

Vidjela sam da su ispunili obećanje i olakšali nam program. Juhuuu, sad imamo tjelesni samo dva puta tjedno!

E jadni mi!

Jadni.