Nakon što smo vas počastili zadaćnicama Filipa Gašpara i Nikole Šoškija, red je da vam predstavimo i trećeg člana legendarnog trija bjelovarske gimnazije – Hrvoja Barlovića. Za razliku od Filipa i Nikole, Hrvoje uvijek dobije solidnu ocjenu, jer njegove zadaćnice izgleda profesorica ne drži monstruoznima. Kakvo je njegovo i Šenoino viđenje sintagme "Budi svoj" pročitajte pod

Radi se o čuvenim zadaćnicama legendarne bjelovarske gimnazije.
Prije koju godinu dana objavljene su u medijima, ali nisu izgubile na aktualnosti.

 

ZADAĆNICA HRVOJA BARLOVIĆA (27.10.2000)

“Budi svoj” – moje i Šenoino viđenje ove sintagme”

Za početak, navest ću šta za mene znači biti svoj. Za mene je to jedan stupanj čovjekovog razvitka u kojem se čovjek može smatrati sretnim. Puno ljudi misli da je sretno, ali zapravo nije. Naime, oni nisu svoji. Mislim da i Šenoa tako misli. U pjesmi "Budi svoj" me je posebno dirnuo jedan citat: "Ti gledaj dal` duša zlata vrijedi, pa budi svoj". Ova je fraza imala duboki utjecaj na moje svjetonazore i mislim da mi je proširila dijapazone. Ta mi je pjesma došla kao neko prosvjetljenje, kao da me neka svijetlost pogodila direkt u glavu. Od tada sam postao bolji sugrađanin i štovatelj lirike. Jednom me Šoški pitao da li da se upiše u novinarsku grupu. Rekao sam da sam odluči, ali je on rekao da ne može odlučiti. Tada sam mu rekao "Budi svoj!". Dva sata poslije otišao je ravno u prostorije školskog lista i prijavio se za novinara. Imam osjećaj da sam od njega stvorio pravog žurnalistu. Prvo sam mislio da neću uspjeti, ali sam mu ulijevao vjeru i opijao ga novinarskim znanjem i sve više se transformirao iz polupismenog učenika do vrhunskog intelektualca.

Sad ću se malo pozabaviti Šenoinim mislima. Čitajući pjesmu " Budi svoj " zaključio sam da je upravo taj poklik bilo geslo Šenoina života. On je skužio da samo uz takvo geslo narod može napredovati. On je upravo u tom geslu pronašao ognjište njegova književnog rada. Kad bi i danas postojao jedan takav majstor od pisca, mislim da bi i dan danas svojom polivalentnošću pomogao prosperitetu naroda i snižavaju poreza. Za očekivati je da ja ovaj tekst pišem subjektivno, ali ja ovaj tekst pišem objektivno, a ne subjektivno.

Napisat ću i zgodu kad me Josip Dvornik, 3d, zamolio da mu objasnim malo košarke. Odgovorio sam kako mu mogu pokazati neke tehnike, ali do konačnog cilja mora se potruditi sam. Još sam mu rekao kako njegovo geslo mora biti: "Budi svoj!". Dvornik je odmah upijo tu teoriju i prihvatio se posla. Svaki dan je trčao dva maratona i radio s loptom. Trudio se kao lički medvjed. Dvije godine poslije svi ga zovu Đo zato što je postao vrhunski košarkaš i kapetan svoje ekipe. Đo smo izveli kada smo od njegova imena Josip odbili "sip" i tako dobiveni "Jo" smo prebacili u Engleski vokabular. Izvukli smo ga iz pakla alkohola i sada je iskreni sportaš koji poštuje sve zakone prirode, a i Newtonove zakone.

Malo ću se opet vratiti na Šenou. Volio bih da sam mu mogao asistirati u pisanju njegovih pjesama i djela. Mislim da bih se s njim dobro slagao i brzo bih se adaptirao u njegov književni tim. Jedino što bih promijenio u pjesmi "Budi svoj" je kraj zadnje kitice kojeg bih izveo ovako: "Oj mirno, brajane, sad si račun zbroj! Poštenjak, čovjek na zemlji jesi, pa budi i dalje svoj". Poznavatelji ovog djela će primjetiti kako sam samo zadnja dva prebacio iz perfekta u prezent, ali u tome i jest bit ove moje korekcije. Ovu promjenu dajem svakome na pravo da je komentira, ali ja imam stavove da je ova pjesma svevremenska.

Sad ću vam malo ispričati anegdotu sa Anom Matoš. Došla mi je jedan dan, jesenas, i pitala me da li da i dalje svira flautu ili da se prebaci na klavičembalo. Odgovorio sam joj kako je klavičembalo pomalo zastario, da ima pomalo grubi zvuk i oštre tipke, ali da svejedno ima svojih dobrih strana. Još sam joj preporučio harfu, čiji sam vrsni poznavatelj, a kad je i to odbila rekao sam joj "Budi svoja!". Dva tjedna poslije došla mi je zahvaliti na savjetu i rekla da je svejedno ostala na flauti. Pitao sam je jel mi da da malo sviram i dala mi je. Svirao sam oko pet minuta i shvatio da to uopće nije teško, sve je u trudu.

Jednom sam razmišljao da se počnem baviti florom i faunom, ali sam si rekao "Budi svoj!". Kad god pokušavam nešto nepromonćurno, sjednem si i malo ćutkam. Uvijek isćutkam jednu jedinu misao: "Budi svoj!". Gledajte, ja nisam tu da držim predavanja o protorealizmu, nego samo želim primjerima navesti ljude i djecu na razmišljanje o istini. Istinu ne može spoznati samo Šiva-Višna ili Hare-krišna, nego svi ljudi u apsulutnom jedinstvu i slozi. Ja bih ponovno uveo radne akcije. Tako bi brže izgradili ceste i pruge, a ljudi bi bili svoji. To ne bi bili skupi projekti, samo bi važnu ulogu igrali dobra volja i jedinstvo. Tu bih se pozvao na Jeana Roussoua koji je živio od 1712.-1778. godine. Njegov ideal bio je "natura imacunata", neokaljana priroda. E, pa i moj ideal je takav. Da mi je samo par dana vlasti. U svojim se mislima od Šenoe distanciram samo u činjenici da je on bio protorealist, a ja nisam. Ja sam malo ekspresionist. Sve u svemu, Šenoa mi je najbolji naš umjetnik. Za kraj rekao bih još samo to kako mi je pjesma "Budi svoj" iz temelja promijenila mišljenja i stavove. Svaki put kad tu pjesmu pročitam, kao da malo očvrsnem. Očvrsnem u psihičkom pogledu jer mi misli postaju zrelije i zdravije. Ne bih se ja mjenjao za svoje misli ni s kim jer me kroz moja razmišljanja i život vodi ona poznata Šenoina : "Budi svoj!".

OCJENA: DOBAR (3)