Nogomet sutrašnjice ili šuplja priča?

Ventura

3. studenog 2003.

Nogomet sutrašnjice ili šuplja priča?

Nema ga do novice o susjedima, pa ovaj put idemo malo preko mora sinjeg, do još jednih bez pojasa, kojima nedostaje, u narodu je poznato, osnovna "šoferska" kultura i znanje, ali zato su puni (ne)mogućih ideja. Vjerujte, što god da je napisano u slijedećim redovima, neće povećati Lupiginu posjetu od strane talijanskih surfera (znamo kako oni barataju stranim jezicima), ali će vam sigurno dati sasvim nove poglede na nogomet.

Sigurno se sjećate jedne on najžešćih utakmica lanjskog mundijala, između Italije i Južne Koreje, koju su, uz svesrdnu pomoć sudaca, "domaćini" nekako navukli na 2:1. Talijanska tuga, a bogami i bijes, nad nesretnih ishodom, danima su odzvanjali planetarnim medijskim prostorom. Svojom oštrinom i radikalnošću, posebno se istakao gospodin Luciano Gaucci, inače predsjednik talijanskog prvoligaša Perugie. "Signore presidente" je po kratkom postupku nogirao strijelca odlučujućeg korejskog pogotka, tada jednog od standardnih Peruginih prvotimaca, Ahn Jung Hwan-a (poslije je rekao da "je malo prenaglio", pa ga pozvao natrag u tim, pa se opet predomislio i tako nekoliko puta, da bi na kraju novopečeni korejski junak, Ahn-nacionale, definitivno napustio ogorčene mačkojedce i vratio se kući, zarađivati kruh u domovini).

 

Fami(g)lija Gaucci (Lucianov sin Alessandro je generalni direktor Perugia-e), već je neko vrijeme poznat, ne samo po kontraverznim izjavama, nego i po smjelim potezima u vođenju klupske politike. Među pionirske poteze svrstavaju se (masovna) dovođenja japanskih i korejskih igrača u "Serie A" (Perugia je prva napravila takvo nešto na apeninskom poluotoku) te prošlogodišnje okrepljivanje redova "vrsnim nogometašem" Saadijen Gadafijem (čik pogodite o čijem se (guzonjinom) sinu radi?).

 

Taman je izgledalo, da su se Gaucci-jevi smirili vrativši se starim oprobanim metodama minimalnih ulaganja u vlastite lokalne talente i trošenju viška para na "sex,drugs and rock&roll", kadli nas je prije nekoliko dana sustigla njihova najnovija inicijativa - Perugia želi da postane prvi miješani nogometni klub na svijetu! Luciano se, po vlastitim riječima, ama nimalo ne šali i već je u poodmaklim pregovorima sa ponajboljim "pucačicama" današnjice - Šveđankama Hannom Ljungberg i Victoriom Svensson. Epilog pregovora očekuje se tamo negdje iza Nove Godine, uz neformalni blagoslov talijanskog nogometnog saveza, koji u unajmljivanju ženskog pojačanja (za sada) ne vidi ništa sporno.

Lupeži moji, šta vi mislite o miješanim timovima? Da li će vam to otežati igranje tog nekog "hattricka"? Šta će biti sa kladioničarskim kvotama, kad ženske ulete među kršne momke i naprave pometnju? Smije li sudac nogometašici reći "da je u crvenom i da ide u materinu"? Kakva li je uživancija uletjeti tamo nekoj Inge klizeći, tako da te pukne sifonima posred face? Isplati li se klubovima praviti dodatne svlačionice ili će se svi skupa tuširati, presvlačiti, grliti, plakati (hmm, možda u takvom slučaju i neće biti tako loše baviti se nogometom, ono izgubismo tekmu, al de mala da te ja utješim)? Pitanja se roje, a Gaucci provodi pravu malu revoluciji ili se samo opet "malo šali", u nadi, da će njegovom klubu porasti popularnost.